Opservatorij Hvar

Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (Povodom 5-godišnjice njegova rada). Opservatorij je opremljen najsuvremenijim instrumentarijem za sva područja svog znanstveno-istraživačkog rada.

Požutjele stranice skrivaju puno zaboravljenih znanja
Članak
0Komentari
Broj otvaranja9181


Rubrika Škrinjica donosi vam tekstove od prije nekoliko desetljeća, kao osvrt i podsjetnik na neka druga vremena u kojima su se ljudi također bavili znanošću ali malo drugačije negoli je to danas običaj. Odabrali smo tekstove koje su nekada pisali naši prijatelji i kolege od kojih smo učili kako se baviti znanošću, ali i kako bismo ih izvukli iz zaborava. Nadamo se da ćete uživati čitajući ih.

Tekst je napisao dr. Gabrijel Divjanović, nekadašnji direktor zagrebačke Zvjezdarnice, a objavljen je u časopisu Čovjek i svemir broj 5, iz 1977-1978. godine.

Vjerujemo da mnogi od naših čitalaca žele nešto saznati o (relativno) novom opservatoriju na otoku Hvaru koji opservatorij ne samo po svojoj bogatoj opremljenosti nego i po svom značenju prelazi granice naše republike i postaje naučno-istraživačkom ustanovom općejugoslavenskog pa i međunarodnog značaja. Glavni inicijatori pri osnivanju Opservatorija Hvar bili su Geodetski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i "Astronomicky ustav" Čehoslovačke Akademije nauka. Opservatorij je smješten na staroj mornaričkoj tvrđavi "Napoljun" koja se nalazi na istaknutom položaju iznad samog grada Hvara. Zahvaljujući financijskoj potpori Republičkog savjeta za naučni rad ta je stara tvrđava prepravljena da bi se na njoj mogao uspješno obavljati naučno istraživački rad na raznim sektorima - astronomskom, geodetskom, geofizičkom i drugim. Napose treba istaći da je u programu Opservatorija Hvar - osim klasičnih naučnih disciplina - bila zastupljena i jedna zanimljiva novina: praćenje umjetnih Zemljinih satelita što radu tog novog opservatorija daje izrazito suvremen karakter.

Naslovnica časopisa Čovjek i svemir broj 5, iz 1977/1978. godine
Opservatorij je opremljen najsuvremenijim instrumentarijem za sva područja svog znanstveno-istraživačkog rada. Tako, na primjer, astronomskim teleskopom od 65 centimetara, specijalnim dvostrukim dalekozorom za promatranje Sunca i - da ne nabrajamo dalje - dovoljno je reći da samo udio čehoslovačke strane u opremi tog opservatorija naučnim instrumentima ima vrijednost od - otprilike četvrt milijarde starih dinara! Iako naučno-istraživački rad na tom novom, zapravo "mladom" opservatoriju tek ulazi u svoj pravi zamah, ipak je na njemu u ovo kratko vrijeme izrađeno tridesetak radnji i dizertacija - doktorskih, magistarskih, diplomskih i drugih. Uz rad Opservatorija Hvar vezano je četrdesetak naučnih suradnika - kako iz naše zemlje tako i iz inozemstva. A mnoge naučne radnje tih suradnika objavljene su u našim i stranim časopisima. Dakako, sve te naučne radnje zahvaljuju svoje porijeklo promatranjima s tog opservatorija. Uostalom, aktivnost suradnika se već toliko razvila da je Opservatorij Hvar nedavno počeo izdavati svoj vlastiti bilten u kojem se prvenstveno objavljuju naučni radovi i promatranja izvršena na tom opservatoriju.

Lako je sada - kad je taj opservatorij već "gotov pred nama" - piscu ovih redaka iznositi uspjehe i lijepe perspektive Opservatorija Hvar, ali gdje je taj pisac i gdje je to pero koje će opisati kakvu je sve Odisejadu morao proći graditelj i predstojnik tog Opservatorija, prof. ing. VELJKO PETKOVIĆ, dok je iz stare, zapuštene vojne tvrđave stvorio opservatorij međunarodnog značaja! Ali, istini za volju, mora se istaći da je glavni organizator tog historijskog pothvata, prof. Petković, uz sve svoje poteškoće i tegobe - financijske, organizacione pa i lične naravi - imao pouzdanu i upravo čvrstu podršku od onih faktora i od onih ličnosti koje su tu bile najodlučnije pa i najodgovornije. A to su s jugoslavenske strane bili prije svega - akademik prof. dr ing. Ivan Jurković, predsjednik Republičkog savjeta za naučni rad a kasnije i ing. Pavle Brađarić, tajnik SlZ-a III za nauku SR Hrvatske a sa čehoslovačke strane - direktor Astronomickog ustava Čehoslovačke akademije nauka, dr L. Perek i njegov zamjenik, ing. V. Rajski. Mnogo truda i vremena i nastojanja uložili su i još sada ulažu u tom historijskom pothvatu i prof. dr F. Dominko, prof. dr Mirjana Vukićević - Karabin, prof. dr B. Makjanić, Mr Paula Raizinger, dr A. Kubičela, prof. dr D. Skoko, prof. dr N. Čubranić, prof. ing. P. Terzić i mnogi drugi.

Veliki dalekozor na Opservatoriju Hvar s dvostrukim tubusom
specijaliziran za promatranje fotosfere i kromosfere Sunca
Kolektivu naše Zvjezdarnice na Popovom tornju u Zagrebu naročito je drago što i neki njegovi (sadanji i bivši) suradnici vrlo aktivno učestvuju u radu Opservatorija Hvar, kao na primjer, Mr Vladimir Ružđak, Krešimir Pavlovski, Ing. Zlatko Britvić, Ing. Zlatko Lasić, Hrvoje Božić i drugi. A napose je kolektivu naše Zvjezdarnice drago što jedan od naših istaknutih stručnjaka na Opservatoriju Hvar, viši naučni suradnik dr Vladis Vujnović, istovremeno i jedan veoma cijenjeni član redakcije našeg časopisa "Čovjek i svemir" pa je time veza između Zvjezdarnice na Hvaru i naše Zvjezdarnice u Zagrebu još čvršća, drugarskija i prisnija. Toj drugarskoj suradnji naših dviju zvjezdarnica pridonosi svoj skromni udio također i činjenica da naš suradnik Gustav Kren, koji se na našoj Zvjezdarnici u Zagrebu specijalizirao za promatranje aktivnosti Sunca (a praćenje Sunčeve aktivnosti spada među fundamentalne djelatnosti Opservatorija Hvar) s jednakom ljubavi prema svom poslu radi kako na našem zagrebačkom, tako i na hvarskom opservatoriju.

I napokon pisac ovih redaka imao je sreću i čast da razgovara s glavnim rukovodiocima odnosno akterima Opservatorija Hvar, prof. Veljkom Petkovićem i dr Vladisom Vujnovićem, pa mu je uspjelo da je od njih mogao dobiti zanimljiva i dragocjena mišljenja o tom historijskom pothvatu. Evo, što je izjavio sveuč. prof. ing. Veljko Petković: Moja je želja da mladi prihvate, sačuvaju i dalje razvijaju ono što smo mi teškom mukom organizirali i izgradili. Time bi bio najbolje nagrađen trud svih onih koji su u tom radu učestvovali a za mene lično to bi bila najveća nagrada. A viši naučni suradnik dr Vladis Vujnović je rekao: Opservatorij je krenuo. Velika su sredstva utrošena i skupocjeni, precizni instrumenti postavljeni. No, sada su problemi drukčiji - kako najsvrsishodnije organizirati istraživanja, koje fizikalne probleme odabrati, kako što prije odgojiti kvalitetne istraživačke kadrove i iskoristiti Opservatorij za razvitak astronomije u našoj sredini koja astronomiju - a posebno astrofiziku - nije do sada gajila. Put kojim smo krenuli sastoji se u oslanjanju na laboratorijska i teorijska istraživanja iz fizike, razvijena na Sveučilištu u Zagrebu. Nadam se da će uskoro i Sveučilište u Splitu i Rijeci imati suradnike koji će sudjelovati na Opservatoriju Hvar u naučno-istraživačkom radu.
Aktivnost Opservatorija moramo također promatrati u opće jugoslavenskim okvirima; to je mjesto gdje se sastaju - inače malobrojni - astrofizičari iz cijele Jugoslavije, razvijaju svoja istraživanja, surađuju i doprinose "kritičnoj masi" ove toliko interesantne i potrebne prirodne znanstvene grane. Osim studija istaknutih naučnih problema moramo nastojati da naš rad nađe i neposrednu praktičnu primjenu. Jednu od takvih perspektiva vidim u istraživanju onih pojava na Suncu koje su u uzročnoj vezi s pojavama na Zemljinom globusu; to je problematika tzv. relacije Sunce-Zemlja". Sada, kada naša Zvjezdarnica na Popovom tornju u Zagrebu slavi 75 godina a Opservatorij Hvar tek 5 godina od svog osnutka - mi, astronomi sa starog Popovog tornja želimo mladoj zvjezdarnici na Hvaru da do idućeg jubileja napreduje (u odnosu na nas "stare" u Zagrebu) barem onom matematičkom progresijom koliko je hvarski dalekozor veći od zagrebačkog tj. u odnosu 65:13 (mislimo tu na promjer objektiva u centimetrima!).

Bez komentara
Želiš komentirati? Klikni!