Zanimljivosti iz prošlosti astronautike

1977. godine Sovjetski Savez lansirao je satelit "Kozmos 936" u kojemu se nalazilo tridesetak eksperimentalnih miševa, a NASA-ina raketa raznijela je ESA-in telekomunikacijski satelit "Orbital Test Satellite".

Požutjele stranice skrivaju puno zaboravljenih znanja
Članak
0Komentari
Broj otvaranja2404


Rubrika Škrinjica donosi vam tekstove od prije nekoliko desetljeća, kao osvrt i podsjetnik na neka druga vremena u kojima su se ljudi također bavili znanošću ali malo drugačije negoli je to danas običaj. Odabrali smo tekstove koje su nekada pisali naši prijatelji i kolege od kojih smo učili kako se baviti znanošću, ali i kako bismo ih izvukli iz zaborava. Nadamo se da ćete uživati čitajući ih.

Tekst je napisao Ante Radonić, suradnik Zvjezdarnice u Zagrebu, a objavljen je u časopisu Čovjek i svemir broj 6, iz 1977-1978. godine.

Miševi boravili u svemiru uz sudjelovanje umjetne sile teže

Dana 3. kolovoza (augusta) 1977. godine Sovjetski Savez lansirao je biološki satelit "Kozmos 936". Na tom je satelitu bila smještena aparatura i biološki objekti iz četiri zemlje: Sovjetskog Saveza, Čehoslovačke, Sjedinjenih Američkih Država i Francuske. Na ovom specifičnom satelitu provodili su se eksperimenti koji su se odnosili na daljnje proučavanje utjecaja bestežinskog stanja na žive organizme, zatim na utvrđivanje bioloških efekata koji nastaju prilikom korištenja umjetne sile teže te na istraživanja u vezi radijacione bezopasnosti prilikom dugotrajnog svemirskog leta.

Tako su se, u svrhu fizioloških istraživanja, u satelitu nalazili bijeli laboratorijski miševi. Bilo ih je ni više ni manje nego tridesetak. Dok se 20 miševa cijelo vrijeme nalazilo u bestežinskom stanju, deset njih bilo je smješteno na specijalnoj centrifugi. Ta centrifuga stvarala je umjetnu silu teže, ravnu onoj na površini Zemlje! "Kozmos 936" drugi je satelit koji je opremljen centrifugom. Ranije je već jedan satelit iz serije "Kozmos" imao takav uređaj. Sada je teško reći kada će ljudi boraviti u svemiru uz korištenje "umjetne gravitacije". To će biti moguće gradnjom većih orbitalnih stanica koje će rotirati, stvarajući centrifugalnu silu koja će na obodima letjelice dočaravati djelovanje gravitacije. U svakom slučaju, miševi su, eto, živjeli u svemiru pod djelovanjem umjetne sile teže, daleko prije nego što će to doživjeti ljudi.

Naslovnica časopisa Čovjek i svemir broj 6, iz 1977/1978. godine
Spomenutim eksperimentom moći će se usporediti efekti svemirskog leta između bioloških objekata koji se nalaze u bestežinskom stanju i onih koji su pod djelovanjem umjetne sile teže. Pokušat će se dati odgovor na pitanje u kojoj mjeri umjetna sila teže može spriječiti promjene koje se dešavaju u organizmu pod utjecajem bestežinskog stanja. Interesantno je da sudionici eksperimenata, bijeli miševi, nisu bili privezani, tj. čvrsto fiksirani, već su bili slobodni u svojim odsjecima. Svaki miš imao je svoju "kabinu". Radi se o malim komorama koje su bile opremljene svime što je potrebno za život. Između ostalog, one su imale osvjetljenje, uređaje za ventilaciju i za skupljanje i otklanjanje otpadaka. Pomoću originalnog elektronskog sistema vršena je bezkontaktna kontrola aktivnosti kretanja miševa. Naime, taj sistem je kretnje unutar pojedinog odsjeka izražavao putem električnih signala. Na nekim miševima bili su pričvršćeni minijaturni instrumenti za mjerenje temperature tijela.

Fiziološke eksperimente s bijelim miševima, o kojima je riječ, pripremili su čehoslovački biolozi iz Instituta eksperimentalne endokrinologije Slovačke akademije nauka u Bratislavi. Na "Kosmosu 936" nalazili su se i kukci (insekti). To su bile voćne mušice, "drozofile". Cilj tog eksperimenta bio je proučavanje djelovanja bestežinskog stanja na njihove nasljedne osobine. Ova su istraživanja zajednički pripremili stručnjaci sovjetskog Instituta medicinsko-bioloških problema Ministarstva zdravstvene zaštite SSSR i stručnjaci američkog istraživačkog centra agencije NASA u Amesu. U posebnom, sovjetsko-francuskom radiobiološkom eksperimentu ispitivan je fiziološki utjecaj teških jezgara galaktičkog kozmičkog zračenja na jednostanične organizme i sjemenje biljaka.
Sovjetski specijalisti pripremili su i posebne biološke eksperimente s višim i nižim biljem. U posebnim komorama na satelitu su bila smještena proklijala sjemena kukuruza i niže vrste gljiva. Cilj je bio da se prouči uloga sile teže u formiranju strukture bilja. Na "Kosmosu 936" započeta je nova etapa istraživanja na razradi specijalnih sredstava radijacione zaštite. Pomoću specijalnog elektronskog uređaja smještenog na vanjskoj strani satelita, održavano je električno polje koje predstavlja zaštitu od radijacije. Tako su imitirani uslovi rada sistema zaštite kakav će se koristiti pri prolazu kroz radijacione pojaseve Zemlje.

"Kosmos 936" letio je oko Zemlje na visini između 224 i 419 km praveći jedan obrtaj za 90 minuta. Nakon 19 dana leta kabina satelita uspješno se spustila na Zemlju u predviđenom području. Radilo se o kabini identičnoj (po konstrukciji) kabinama prvih sovjetskih svemirskih brodova "Vostok". Ona ima približno oblik kugle a promjer joj je 2,3 metra. Treba istaći da je za vrijeme leta "Kozmosa 936" na Zemlji istovremeno provođen sinhroni kontrolni eksperiment s maketom, dvojnikom satelita, gdje su bili isti biološki objekti i aparatura kao i na samom satelitu. Sa izuzetkom bestežinskog stanja, u maketi su se održavali isti uvjeti leta kao što su temperatura, vlažnost. sastav atmosfere i drugo. Uspoređivanje rezultata dobivenih u svemiru i na Zemlji omogućit će bolje razgraničenje pravih utjecaja faktora svemirskog leta. U istraživanju i obradi dobivenih rezultata sada se radi u institutima više zemalja.

Eksplozija raznijela satelit

Za razliku od uspješnog lansiranja "Meteosata 1", lansiranje evropskog pokusnog satelita krajem prošle godine bilo je potpuno neuspješno. Međutim, krivac nije bila agencija ESA. Američka raketa-nosač (koja je trebala satelit iznijeti u orbitu) "Delta" eksplodirala je 57 sekunda poslije starta i tako je uništen blizu 900 kg težak satelit. Radilo se o pokusnom telekomunikacionom satelitu kapaciteta 6.000 telefonskih kanala. Taj prvi telekomunikacioni satelit agencije ESA izgradilo je deset zemalja članica. Eksplozija se dogodila istog dana kada je obavljeno drugo pokusno slijetanje raketoplana "Space Shuttle Orbiter". Jedan engleski komentator rekao je tom prilikom: "ESA je zajednički sklopila satelit a NASA ga je raznijela".
Satelit je nosio naziv "Orbital Test Satellite" (OTS). Poslije eksplozije dijelovi rakete i satelita pali su u ocean. Satelit je trebao testirati opremu kakva će se usavršiti za četiri evropska operativna telekomunikaciona satelita koji će biti lansirani između 1981. g. i 1990. godine. Interesantno je da je istog mjeseca (29.09.) eksplodirala još jedna američka raketa-nosač "Atlas Centaur". Tom prilikom uništen je telekomunikacioni satelit "Intelsat 4a" (U "Intelsat" je učlanjeno blizu stotinu zemalja širom svijeta). Bile su to vrlo velike štete, jer su telekomunikacioni sateliti vrlo skupi. Svako neuspjelo lansiranje košta oko 50 milijuna dolara! Spomenute nezgode podsjetile su nas na prve dane "svemirske ere" kada su rakete češće znale zatajiti. Posebno je iznenađujuće to što su se dva neuspješna lansiranja zbila istog mjeseca.

20. IV 1977. g. NASA je lansirala znanstveni satelit "Geos" koji su također izgradile zemlje članice ESA. Međutim, i prilikom tog lansiranja desila se jedna, doduše ne velika, nezgoda. Zbog jedne greške prilikom odvajanja drugog i trećeg stupnja američke rakete-nosača "Delta", evropski satelit nije ušao u dovoljno visoku eliptičnu orbitu iz koje je trebao posredstvom vlastitog motora preći u geostacionarnu orbitu. Ovaj satelit namijenjen je istraživanju Zemljine magnetosfere. Da bi se spasilo što se da spasiti (u pogledu znanstvenih istraživanja), satelit je uz pomoć svog motora povećao apogej svoje orbite od 11.700 km na oko 38.000 km a perigej je podignut od 240 km na 2.100 km. Iako satelit nije više bilo moguće ubaciti u geostacionarnu orbitu ipak se tako uspjelo barem njegovu maksimalnu visinu leta dovesti do planirane udaljenosti od Zemlje da bi se makar djelomično izvršila planirana istraživanja. Po spomenutoj eliptičnoj orbiti satelit obilazi Zemlju svakih 12 sati (umjesto za planiranih 24 sata u kružnoj orbiti).

Bez komentara
Želiš komentirati? Klikni!