Zanimljivosti o skafanderu i Plutonovom satelitu

U Škrinjici vam donosimo tekstove o modernom svemirskom odijelu u koje se ulazi kroz otvor na leđima, a tu je i tekst koji govori o otkriću Plutonovog prirodnog satelita.

Požutjele stranice skrivaju puno zaboravljenih znanja
Članak
0Komentari
Broj otvaranja2257


Rubrika Škrinjica donosi vam tekstove od prije nekoliko desetljeća, kao osvrt i podsjetnik na neka druga vremena u kojima su se ljudi također bavili znanošću ali malo drugačije negoli je to danas običaj. Odabrali smo tekstove koje su nekada pisali naši prijatelji i kolege od kojih smo učili kako se baviti znanošću, ali i kako bismo ih izvukli iz zaborava. Nadamo se da ćete uživati čitajući ih.

Tekstove su napisali Ljubo Izvorić i V. Bermanec, a objavljeni su u časopisu Čovjek i svemir broj 2, iz 1978-1979. godine.

Novi skafander - svemirski "mini-dom"
Ljubo Izvorić

U vijestima o raznim dostignućima vezanim uz orbitalnu stanicu "Saljut-6" javljalo se, pored ostalog, da su sovjetski kozmonauti izlazili u otvoren svemir u usavršenim skafandrima principijelno nove konstrukcije. Pojedini reporteri nazivali su te skafandre svemirskim "mini-domom", "mini-brodom" i slično. Kao što je poznato, osnovni su podaci svemirskih skafandera: stvoriti mikroklimu koja odgovara čovjekovom organizmu (tlak, sastav plina, vlažnost, temperatura - što je sve veoma komplicirano), zaštititi kozmonauta i opremu od visokog vakuuma i Sunčevog zračenja, osigurati odvođenje toplote koju izdvaja čovjek, što u svemirskim uvjetima zaista nije jednostavno, itd. Pri tome sami skafandri treba da budu bezuvjetno hermetični, čvrsti, lagani, relativno mali, prilagođeni brzom oblačenju i pokretljivosti kozmonauta u njima, a uz to po mogućnosti i tako "regulirani" da mogu poslužiti kozmonautima različite visine, i poželjno je da ih se može lako popravljati ili zamjenjivati im pojedine elemente.

Naslovnica časopisa Čovjek i svemir broj 2, iz 1978/1979. godine
I eto, upravno sve te potrebne, a i one poželjne osobine kozmičkog "odijela" maksimalno su ostvarene u novim polutvrdim skafandrima koji služe za izlaženje u otvoreni svemir. Njihova osnovna odlika je u tome što imaju tvrdi metalni korpus - za neke vrste grudni oklop nekadašnjih vitezova. Taj metalni trup čini jedinstvenu cjelinu sa šljemom i naprtnjačom ("rancem") na leđima (u kojem je središte sistema za održavanje životnih funkcija kozmonauta). Ovaj skafandar se ne oblači, nego se u njega ulazi odotraga kroz "vrata" u oklopu, a spomenuti "ranac" na leđima hermetički ih zatvara! Prednosti ovog usavršenog skafandra su zaista velike. U njega kozmonaut može "ući" ili iz njega "izaći" za samo 2-3 minute, i to bez ičije pomoći. On je veoma čvrst i prikladan za upotrebu. "Pult upravljanja" smješten je na prsima - neposredno pod rukom na tvrdom oklopu skafandra.

Kako je "ranac" kao središte sistema za održavanje životnih funkcija neposredno i hermetički uklopljen u metalni korpus, ne postoje i vanjski vezni kablovi i cijevi do njega, koji su čak postojali i na skafandru u "Apollu". Ovaj skafandar je veoma siguran i hermetičan, a po obimu je manji od mekih skafandara u radnom stanju, tj. kad su napuhnuti. Da bi kozmonaut mogao biti što pokretljiviji i prema tome što sposobniji za rad, u skafandru su na određenim mjestima za pregibe i zglobove tijela postavljeni hermetički ležaji i meke šarke. A na manšeti, uzgred rečeno, postavljeno je ogledalce koje može služiti kao retrovizor. Skafandar ima autonomni sistem osiguranja životnih funkcija kozmonauta zatvorenog regeneracionog tipa, a sastoji se od niza povezanih sistema (za dovod kisika, za regulaciju tlaka, za ventilaciju i reguliranje sastava plina, te prečišćavanje filterom, za termoregulaciju, za elektrouređaje i upravljanje agregatima, za sistem radio-veze itd.) Pri tome je posebno značajno da su svi osnovni sistemi radi potpune sigurnosti dublirani rezervnim blokovima.

Novi skafander se ne oblači, nego se u njega ulazi kao kroz vrata...
Reguliranje toplote u skafandru ostvaruje se pomoću mrežastog kombinezona i odgovarajuće kapice s tankim cjevčicama od plastične mase, po kojima cirkulira ohlađena voda. To omogućava održavanje normalne toplote i pri veoma velikom fizičkom opterećenju! Inače od utjecaja prevelikih razlika u vanjskoj temperaturi (koje u svemiru mogu iznositi i do 300°C) osigurava kao i u drugim skafandrima sistem neke vrste "termosa od više slojeva" a protiv utjecaja jakog Sunčevog zračenja - materijali i boje koji ga gotovo u potpunosti odbijaju. Na šljemu su postavljeni specijalni svjetlosni filteri koji štite oči i lice kozmonauta od odviše jakih ultraljubičastih i infracrvenih (toplotnih) zraka, a istovremeno omogućavaju dobru vidljivost...

Svaki polutvrdi skafandar prilagodljiv je za svakog kozmonauta bez obzira na njegovu tjelesnu građu, a za izlazak u otvoreni svemir može se upotrijebiti mnogo puta. Sve to ima veliko značenje upravo za rad na orbitalnoj stanici, gdje se smjenjuje više kozmonauta. Kako ovaj skafandar ima "vrata" kroz koja se ulazi u njega, "prozor" kroz koji se gleda, sistem kondicioniranja - neki kažu: ne razlikuje se puno od nastanjene kuće... Smatra se da takav pokretni "svemirski dom" ima veliku budućnost, a tehnolozi, stručnjaci za materijal, kemičari, elektroničari i stručnjaci iz drugih tehnika usavršavat će ga dalje.

Otkriven Plutonov satelit!
V. Bermanec

Fotografija prikazuje planet Pluton (u sredini), a izbočenje na lijevoj strani je upravo otkriven Plutonov satelit! Prije se mislilo da ja ovo izbočenje neka neobična pojava na Plutonovoj površini, ali analizom ove do sada najjasnije fotografije Plutona, došlo se do zaključka da se ipak radi o "novom članu" Sunčeve obitelji.

Pluton i njegov satelit
Po svemu sudeći ni Pluton nije usamljen u dalekom svemiru. Otkriveno je da i taj planet posjeduje satelit. Otkrio ga je 22. 6. ove godine, James W. Christy sa U.S. Naval Observatory. Samo otkriće je potvrđeno već na nizu fotografija velike razlučne moći koje su napravljene pomoću velikih dalekozora između 1965. godine i danas. Za sada su poznati samo preliminarni podaci o orbiti satelita. Nisu primijećena odstupanja staze od kružnog oblika (vjerojatno staza nema oblik elipse). Za jedan ophod oko Plutona satelitu je potrebno 6,4 dana. Najviše se prividno može udaljiti od Plutona za 0,9 lučnih sekundi. To razjašnjava i zbog čega već ranije nije otkriven taj satelit koji je svega 2-3 zvjezdane veličine slabijeg sjaja od Plutona.

Ophod oko Plutona mu traje isto koliko se procjenjivalo vrijeme rotacije samog Plutona. To donekle može upućivati na sumnju u određivanje rotacije Plutona. Međutim za sada nema o tome nikakvih vijesti. Treba samo spomenuti da se period rotacije određivao prema vrlo malim kolebanjima u sjaju planeta. Sada je međutim, očito da do tih kolebanja može doći, a i sigurno dolazi zbog obilaska satelita. Sunce je prolazilo kroz ravninu putanje satelita samo jednom od kada se zna za Pluton; u srpnju 1970. godine. To je bilo vrijeme vrlo pogodno za otkrivanje satelita. Zemlja u to vrijeme može doći u tu istu ravninu tri puta. To se i dogodilo u studenom 1969., te u ožujku i u rujnu 1970. godine.
U to vrijeme događaju se prijelazi satelita preko Plutona i pomrčine Sunca na Plutonu, a vrlo su slične pomrčinama i prijelazima Jupitrovih satelita, pomoću kojih je Römer mjerio brzinu svjetlosti. Dr Anderson i dr Fix iz Lunar and Planetary Laboratory univerziteta u Arizoni su promatrali Pluton baš u periodu 1971-73. godine kad su još pomrčine bile moguće. Međutim nisu otkrili ništa. Imali su nesreću da su upravo u vrijeme promatranja bile u toku pomrčine.

Tematski povezani članci
Svemirska odijela
Bez komentara
Želiš komentirati? Klikni!