Sanjar s Nobelovom nagradom: Albert Einstein

Srijeda, 10. listopada 2007. u 22:57 sati

Zahvaljujemo se gospodinu Antunu Matejčiću koji nam je ljubazno dozvolio da objavimo njegov tekst o najvećem znanstveniku našega vremena - Albertu Einsteinu.


 Unaprjeđenje kinetičke teorije, kvantne teorije čvrstog stanja i pridavanje potpuno novog smisla pojmu vrijeme dovode ga na Pantheon moderne znanosti / Einsteinova uloga istinskog građanina svijeta i nezavisnog intelektualca pravi su put prema koheziji modernog svijeta / Postao je legendom još za života, univerzalni simbol znanja, mudrosti i humanosti


 

Albert Einstein (1879-1955)
 
"Zašto sam baš ja stvorio teoriju relativnosti? Čini mi se da je razlog sljedeći: normalno odrastao čovjek uopće ne razmišlja o problemu prostora i vremena. Po njegovom mišljenju on je s tim pitanjima raščistio još u djetinjstvu. Ja sam se, međutim, razvijao tako sporo da su prostor i vrijeme zaokupljali moje misli kad sam već bio odrastao", riječi su jednog od najvećih umova u povijesti naše kulture, velikog fizičara i humanista Alberta Einsteina. Slika sijedog razbarušenog znanstvenika resi mnoge laboratorije, predavaonice i učionice diljem svijeta, a Einsteinova uloga istinskog građanina svijeta i nezavisnog intelektualca pravi su put prema koheziji modernog svijeta. Kako je Albert Einstein bio vrlo skromna osoba koja nije htjela biti u središtu pažnje, valja i naše hvalospjeve ograničiti na najmanju moguću mjeru, ne remeteći počinak samozatajnog čovjeka. Einstein je rođen 14. ožujka 1879. godine u Ulmu u Njemačkoj, od roditelja židovskih intelektualaca. Kratko po njegovu rođenju, obitelj se seli u München, gdje mladi Einstein započinje školovanje. Gimnaziju završava 1895. godine u Aarau u Švicarskoj, a godinu kasnije upisuje se na Tehnološki institut u Zürichu. Iz dječačkog razdoblja ostaje zapisano da je rijetko govorio, pažljivo promišljajući svaku riječ te je pokazivao izvanrednu strpljivost i koncentraciju. Poznata priča kako je Einstein bio loš u školi te da je imao negativnu ocjenu iz matematike, nije točna. Iako je imao problema s ustaljenim školskim normama, bio je dobar učenik, a posebice se isticao baš u matematici. Sam je učio matematiku, fiziku i filozofiju, a na prijedlog učitelja napustio je školu u Münchenu te se pridružio roditeljima, koji su već ranije otišli u Paviju u Italiji.
 
 
Njegov napredan um i neortodoksno shvaćanje svijeta zarana su zadavali probleme nespremnoj okolini. Nakon diplome i primanja švicarskog državljanstva ženi se s Milevom Marić s kojom ima dva sina. Najplodnijom godinom u Einsteinovoj čitavoj karijeri može se smatrati 1905., kada je provjerom Michelson-Morleyevog eksperimenta za proračun brzine svjetlosti došao do zapanjujuće veze između mase tijela i njegove energije, do poznate jednadžbe E=mc2. Potvrda promjene energije u masu stigla je tek 1933. godine od strane francuskih znanstvenika Iréne i Frédérica Joliot-Curie. Objasnio je i fotoelektrični efekt koji je dugo vremena predstavljao fizikalni problem. Iste je godine razvio Specijalnu teoriju relativnosti, temelj Opće teorije, fundamentalnog zakona današnje fizike. Einsteinovo unaprjeđenje kinetičke teorije, kvantne teorije čvrstog stanja i pridavanje potpuno novog smisla pojmu vrijeme dovode ga na Pantheon moderne znanosti. Analiza i postavka prostorno-vremenske teorije na svima razumljiv način, a posebice objašnjenje foto-električnog efekta, donose mu Nobelovu nagradu za fiziku 1921. godine. Einstein je 1916. godine nakon dugotrajnog rada postavio Opću teoriju relativnosti, koja je izdržala sva iskušenja vremena. Posljednja dostignuća astrofizike, otkriće neutronskih zvijezda i pulsara, te razumijevanje svemira u kojem živimo ne bi bilo potpuno opisano bez teorije relativnosti. Početkom Prvog svjetskog rata 93 vodeća njemačka znanstvenika, uključujući i Maxa Plancka potpisali su manifest u obranu Njemačke, dok su Einstein i još trojica znanstvenika potpisali antiratni protu-manifest.
 
 
O svom ustrajnom zalaganju za očuvanje svjetskog mira Albert Einstein je izjavio: "Moj pacifizam je urođen osjećaj, osjećaj koji me opsjeda zato jer je ubijanje ljudi odvratno. Moj stav nije izveden ni iz kakvog intelektualiziranja, već izražava moje najčešće odbijanje bilo koje vrste mržnje i okrutnosti". Kao potvrdu svoje naklonosti napaćenom narodu, po okončanju rata formalno prihvaća njemačko državljanstvo i postaje neslužbeni glasnogovornik Weimarske republike. Iste godine se i rastavlja od supruge Mileve i ženi rođakinjom Elsom Einstein Löwenthal. Javni nastupi i zalaganje za prava čovjeka obilježili su drugi dio njegovog života. Tako je 1924. godine branio radikalnu umjetničku školu Bauhaus, a 1927. godine je potpisao protest protiv talijanskog fašizma. Iako još uvijek u naponu znanstvene snage, Einstein nije mogao prihvatiti institualizaciju sveučilišta te sudjelovati u velikim i skupim projektima financiranim od vlade i raznih privatnih ulagača. Početkom tridesetih godina dolazi do osamljenja Einsteina kao fizičara, jer je nuklearna fizika krenula u eksperimentalni, njemu nezanimljivi smjer.
 
 
Godine 1939. piše pismo američkom predsjedniku F. D. Rooseveltu s upozorenjem o mogućim razornim posljedicama ako Hitler uspije napraviti atomsku bombu. Iako je privremeno zanemario pacifizam, u strahu za opću budućnost svijeta, nije sudjelovao u projektu Manhattan za izradu atomske bombe, već je bio samo savjetnik Američke ratne mornarice. Istovremeno je prihvatio američko državljanstvo. Po predaji Japana i završetku rata, Einstein igra zapaženu ulogu u pokretu za nuklearno razoružanje. Ne želeći se baviti politikom, iako židov, odbio je ponuđeno mjesto predsjednika Izraela. Kao uvjereni pacifist zastupao je mišljenje da je rješenje međunarodnih problema u uspostavi svjetskih zakona, svjetske vlade i jedinstvene svjetske policije. Ujedinjeni svijet kao i njegova jedinstvena teorija polja, problemi su na kojima je radio do kraja svog života.
 
 
Umro je 18. travnja 1955. godine u Princetonu u Americi. Fizičari još nisu uspjeli pronaći jedinstven zakon za opisivanje osnovnih prirodnih sila, a značajan napredak na tom polju je načinio Albert Einstein objavljivanjem jedinstvene teorije polja, njegovog životnog djela. Eksperimenti, obavljeni na akceleratoru čestica u laboratoriju CERN pokraj ženeve, uspjeli su, uz pomoć novih matematičkih postupaka, ujediniti elektromagnetske, i slabe i jake nuklearne sile. Ti zakoni uglavnom u cijelosti opisuju ponašanje čestica materije, osim gravitacijske sile kao četvrte osnovne sile u prirodi. Znanstvenici još nisu uspjeli uklopiti Einsteinov gravitacijski zakrivljeni prostor i kvantnu dinamiku ostalih triju sila. Uvođenjem teorije struna u fizikalnu teoriju sve četiri sile su uklopljene na idealan način, međutim, bez eksperimentalnog dokaza. Sve dok znanstvenici ne uspiju dokazati neku od novih teorija, Einsteinova jedinstvena teorija polja jednako je (ne)vrijedna u svjetlu moderne fizike. Zaratustra je rekao: „U planinama je najbliži put onaj koji vodi od vrhunca k vrhuncu, ali zato su potrebne duge noge". Albert Einstein je zaista imao duge noge znanstvenika i veliko srce čovjeka. Postao je legendom još za života, univerzalni simbol znanja, mudrosti i humanosti.

ANTUN MATEJČIĆ