Promatranje 2020-02-21


Tko klikne na nju, dobi veću fotku

Petak, vedro je, a Mjesec je u kasnoj fazi. Naravno da se u takvim slučajevima ide na promatranje.

Ovaj put sam uspio motivirati dio članstva AD Beskraj (ADI) da odemo na Čavlovicu, gdje sam ljetos bio s Veljkom pod ne baš tako dobrim mjestom. Za Zagrepčane je Čavlovica udaljena pola sata više vožnje od Petrove gore, doduše po lošijim cestama, ali nudi bitno tamnije nebo. Sama mjerenja SQM-om ne govore kolika je razlika, ali se vizualno osjeti jer nema napornih svjetlosnih kupola. One postoje, ali sežu do 10-20° nad horizontom i uglavnom smetaju na sjeveru, dosadnom dijelu neba. U dobroj noći, kakva je bila sinoć, Petrova gora mjeri 21.45-21.50 mpas, a Čavlovica je mjerila 21.55 do 21.60 mpas. Nebo je toliko tamnije da osjetilo kako je nebo oko Venere sjajnije nego što bi trebalo biti.

Nakon uobičajenog dogovaranja na mailing listi ispalo je da će astrofotografski dio ADI-ja ići u Krivaju kraj Vojnića, a vizualci će zapaliti na Čavlovicu. Prema Čavlovici se zaputilo čak 8 članova ADI-ja, a među njima Matija, koji je zadnji put teleskop postavio u travnju 2018. te Mario, koji je bio 7-8 godina neaktivan. Od ostatka ekipe tu su bili Zoki, Damir s kćerkom, a u zadnji čas su se pridružili Tanja i Tomi.

Čim sam izašao iz auta vidio sam da je nebo bilo dobro. Orion i okolica su bili puni sitnih zvjezdica, a zimska Mliječna staza se pružila od juga pa prema sjeveru, do Perzeja. Na zapadu je sjajila Venera tako jako da je kvarila taj dio neba. Odmah sam se bacio na mjerenja SQM-om i dobivao sam brojku od 21.55. Ajd nije loše. Potom sam postavio fotoaparat kako bi snimio 360° panoramu horizonta i tako detektirao sve svjetlosne kupole koje postoje.
Osnovne informacije

    Broj promatranja:                2020-01
    Datum:                                  21.02.2020.
    Vrijeme:                                20:20 – 23:10
    Lokacija:                               Čavlovica
    Temperatura:                       0°C
    Vlažnost:                              Niska
    Tlak:
    Prozirnost:                           Vrlo dobra
    Granična magnituda:         21.60 mpas
    Seeing:                                 Loš, kasnije prosječan
    Instrument:                          300/1500 GoTo

U opisima vrijede sljedeće kratice:
HYP – okular iz Baader Hyperion (68°)
PL – okular iz serije SkyWatcher Planetary (58°)
UW – okular iz serije SkyPanorama (82°)
OIII – filter Baader OIII 2" (50.8mm)

Nakon igre s fotićem prešao sam na postavljanje teleskopa što je prošlo bez problema, a potom smo krenuli promatrati. Prvo je na red došla Orionova maglica (M42) koju smo provjerili na 100x s UW okularom. Ispunila je cijeli okular, vidjela se M43, a između njih je bilo fleka tamnijih od neba. Kada smo teleskop malo podigli prema gore, vidio sam Running man maglicu (NGC 1973, 1975) bolje nego ikad. Baš je bila izražena i jasna.

Kada nam je krenulo s Orionovom, prebacio sam se na IC434, ali ništa se nije vidjelo od maglice ili nisam posvetio dovoljno pažnje. Zato smo okrenuli na Flame nebulu (NGC 2024), koja se vidjela fantastično. Izgleda je kao list čija je sredina bila nepravilno izrezana. Kada smo tu, okrenuo sam na Rosettu (NGC 2244) koja je izgledala kao tamna magličasta potkova dolje lijevo ispod otvorenog skupa. Jako lijep pogled za koji smo upotrijebili najniže povećanje koje imam od 65x i OIII filter.

Nakon šaranja po maglicama, okrenuli smo na komet C/2017 T2 PANSTARRS, kojeg smo bez problema spazili negdje u Kasiopeji. U ovom trenu je počeo puhati i na mahove olujni vjetar, koji je u svima nama počeo ubijati volju za promatranjem. Nažalost, ova lokacija je dosta izložena vjetru jer se radi o sedlu prijevoja Vratnik (427 m) na cesti od Gline do Dvora (D6).

Kako bi smanjili utjecaj vjetra, okrenuo sam teleskop prema sjeveru i galaksijama. Kao od šale padale su M82, koja je bila duga i sjajna. Nju smo prije odlaska kući još jednom pogledali na 215x i bila je puna detalja. M81 je na 143x izgledala sjajno, vidjela su se dva spiralna kraka, a središte galaksije je ličilo na Andromedu (M31) u dvogledu. Nastavak je donio M51 i NGC 5195. Spiralna struktura galaksije se nazirala u vidu lukova oko središta galaksije. M101 je pokazala središte i ,,granulastu" maglicu oko sebe, a pažljivim pogledom kužio se spiralni krak na desnoj polovici galaksije. M64 je jasno pokazivala zašto je dobila naziv ,,crno oko".

Dojadile su nam tad galaksije pa smo se prebacili na planetarnu maglicu NGC 6543 (250x), potom na M97 (143x) u Velikom Medvjedu. Ona me inspirirala za M46, zvjezdano jato koje u sebi sadrži jednu planetarku. Kako smo sada bili na drugom kraju neba, okrenuo sam na Christmas tree cluster (NGC 2264, 100x). Ovaj skup nisam dugo gledao a zapravo je baš lijep.

Vjetar se u međuvremenu malo smirio, ali šteta je bila počinjena – promrzli smo. Bilo je tek 22h kada su se Tanja i Tomi povukli doma. Mi hrabriji borili smo se još neko vrijeme. Opet smo bili na galaksijama, NGC 4565 koja se pružila kroz cijelo vidno polje (143x). Onda smo okrenuli prema NGC 4636, u kojoj je ruknula supernova mag 12. Nismo opazili ništa neobično u galaksiji, ali smo skicirali položaj zvijezda da bi kasnije provjerili o čemu se radi. Naravno, od supernove ništa. Ona je mag 12 bila sredinom siječnja, a sada je već potonula sjajem ispod 14. magnitude. Poslije supernove sam skicirao M81 na 215x, bacili smo već spomenuti pogled na M82, još jednom napasali oči na M51 i NGC 5195 te na kraju završili na M64. Tu smo već bili dosta umorni pa smo za zadnje objekte pogledali opet NGC 4565 na sada većem povećanju (215x), bila je vidno detaljnija. Skočili smo na M3, M104 i na kraju završili na M42, koja je već bila nisko na zapadu, ali puna detalja. Prije odlaska mjerio sam SQM-om 21.61, što je poprilično lijepa brojka. Nakon toga smo se krenuli pakirati u 23:25 smo krenuli kućama.

Skica M81 nastala u Čavlovici prošli petak




Za usporedbu, tu je prva skica M81 koju sam napravio 27. travnja 2005. kroz 76/700 šrotex newton. Tad nisam imao skener pa je skica rezultat prčkanja u Corelu.

Uvijek jako zanimljivo za procitati 

Nakon svakog posta zazelim isporbati tu 300ku

Promatranje 2020-03-15



Virus COVID-19 nije rastjerao zvijezde pa sam se uputio na lokalni breg pod zvijezde. Trebao sam imati društvo iz AD Beskraja, ali su odustali pa je promatranje bilo oblik samoizolacije.
Lokacija promatranja je Pokupsko Cerje, kraj vodospreme. Na teren sam stigao oko 19:45 i odmah po izlasku iz auta dao se skužiti slabi sjaj zimske Mliječne staze. Nebo je bilo dobro uz povremeno pirkanje hladnog sjeverca.

Postavio sam opremu, uglazbio optiku (čitaj: kolimirao) i do 20:00 sam bio spreman za promatranje. Večeras sam bio baš brz i efikasan. Odlučio sam promatrati one dijelove neba koje sam imao u planu gledati s Čavlovice. Ubrzo sam otkrio da su objekti u repu zviježđa Velikog Psa samo 2-3° nad horizontom pa sam odustao od tog dijela neba. Zato sam se prebacio na zviježđe Raka.

Osnovne informacije
•   Broj promatranja:                2020-02
•   Datum:                                  15.03.2020.
•   Vrijeme:                                20:00 – 21:25
•   Lokacija:                               Pokupsko Cerje
•   Temperatura:                        -4°C
•   Vlažnost:                              Niska
•   Tlak:
•   Prozirnost:                           Vrlo dobra
•   Granična magnituda:         21.20 mpas
•   Seeing:                                 Ispod prosjeka
•   Instrument:                          300/1500 GoTo
U opisima vrijede sljedeće kratice:
HYP – okular iz Baader Hyperion (68°)
PL – okular iz serije SkyWatcher Planetary (58°)
UW – okular iz serije SkyPanorama (82°)
OIII – filter Baader OIII 2" (50.8mm)

Sektor neba od RA 08h 00m, DEC +00° 00' do RA 09h 30m, DEC +20° 00'

NGC 2555, GX SA, m=12.2, Hya
143x HYP: Tamna mrlja, manja, okruga, nalazi se između dvije zvijezde pa se teže uočava.

NGC 2513, GX E, m=11.2, Cnc
143x HYP: Sjajna, okruga mrlja, manjeg promjera s diskom svjetla u sredini koji je umjereno sjajniji od ostatka galaksije.

IC 518, n/a, m=n/a, Hya
143x HYP: Ne vidim ništa. Kasnije saznajem da je to nepostojeći objekt.

NGC 2644, GX S, m=12.4, Hya
143x HYP: Tamna, blago ovalna mrlja, malena, bez detalja.

NGC 2713, GX SB, m=12.7, Hya
143x HYP: Sjajna, ovalna mrlja, malena, sjajnija prema središtu, ali bez vidljive jezgre.

NGC 2716, GX SB0, m=11.8, Hya
143x HYP: Smjestila se cca 10' u smjeru 5h od NGC 2173. Sjajna, okrugla, manja od susjeda. Prema sredini joj raste sjaj, ali nema jasnu jezgru.

NGC 2718, GX SAB, m=11.8, Hya
GoTo me odveo na krivo mjesto. Nakon minute čuđenja zašto nema ničeg u okularu uz pomoć atlasa ručno odvodim teleskop gdje treba.
143x HYP: Tamna, mala mrlja, ne mogu joj procijeniti oblik jer ,,pleše". Ako se treba kladiti kakve je forme rekao bih da je duguljasta.

Messier 67, OC, m=6.9, Cnc
143x HYP: GoTo je opet promašio. Vidim jato od više od 100 zvijezda u bogatom, ekstremno sjajnom i veoma lako uočljivom skupu. Bez problema se vidi u 8x50 tražiocu. Same zvijezde u skupu sličnog su sjaja. Kad kažem sličnog, mislim na to kako postoje dvije populacije zvijezda između kojih je razlika u sjaju od oko 1 magnitude. Same zvijezde kao da su podijeljene u diskretne grozdove između kojih su prazne ,,aleje". Ne uočavam karakteristične nizove zvijezde kakvi se vide u otvorenim skupovima. Promjera oko 10'.
NGC 2648, GX Sa, m=11.9, Cnc
143x HYP: Sjajna, malena galaksija koja je u sredini bitno sjajnija, ali nema jezgricu. Ovalna.

NGC 2672, GX E1, m=11.6, Cnc
143x HYP: Sjajna, ovalna galaksija umjerenih dimenzija. Ima izraženo, malo središte koje sjajem odskače značajno od ostatka galaksije. Oko središta je tamni halo.

NGC 2765, GX S0, m=13.1(b), Hya
143x HYP: Malena, sjajna i duguljasta galaksija sa slabo vidljivom jezgrom.

NGC 2775, GX SA, m=10.1, Cnc
143x HYP: Veoma sjajna, okrugla galaksija kojoj raste sjaj od rube prema izraženom središtu. Liči na nerazlučeni kuglasti skup.

NGC 2894, GX Sa, m=13.3(b), Leo
143x HYP: Tamna mrljica, skrivena iza 3 zvijezde u nizu. Iz navedenog se razloga galaksija teško uočava na prvi pogled pa sam provjeravao oko nje postoji li neka druga mrljica. Kada je nisam našao onda sam bio siguran kako gledam NGC 2894.

NGC 2906, GX Sc, m=13.4(b), Leo
143x HYP: Sjajna, duguljasta mrlja bez detalja. Malena.

NGC 2872, GX E2, m=11.9, Leo
143x HYP: Vidim dvije mrljice, skoro su u kontaktu. NGC 2872 je malena, okrugla i sjajna. Središte joj je sjajnije od ostatka galaksije.

NGC 2874, GX SB, m=12.5, Leo
143x HYP: Druga mrljica, skromniji član para koji se smjestio istočno od NGC 2872. Tamna galaksija, okrugla, malena i nešto svjetlija u sredini.

NGC 2749, GX E3, m=11.8, Cnc
143x HYP: Tamna, malena, okrugla mrlja. Središte joj je sitno, blago sjajnije od ostatka galaksije. Na 5' u smjeru sjeveroistoka vidim još jednu mrljicu.

NGC 2749, GX SBb, m=13.7, Cnc
143x HYP: Veoma tamna, ovalna i malena mrlja bez detalja. Skrivaju je okolne zvijezde zbog čega se teže uočava.
Ovom galaksijom dovršio sam sektor te sam za kraj odlučio iskoristiti dobar seeing kako bi skicirao planetarnu maglicu NGC 2392 – Eskima. Nažalost, dok sam usmjerio teleskop i sve pripremio, oni povremeno pirkanje sjeverca je postalo stalnije i pokvarilo seeing. Unatoč kvarenju uvjeta odlučio sam skicirati maglicu.

  Ispala je divna noć i puno promatranja za tebe Ach! Svaki put se divim kak ti nije problem tako otići solo u kmicu. (Tebi i svima ostalima koji to čine.)

Heh, navikao sam, poznajem teren, muško sam (nažalost i to je faktor)... a i uvijek sam na 2-3 metra od auta 

Prekrasna mi je ova skica NGC 2392!

Promatranje 2020-03-19



Nakon uspješnog, ali kratkog promatranja u nedjelju, prognoze su ponovno crtale savršene uvjete u četvrtak navečer. Bio je ovo rijedak slučaj da je prognoza u ponedjeljak nacrtala vedru noć i potom se toga držala četiri dana! U pravilu srednjoročne prognoze crtaju svašta, nabriju astronome i dan prije promatranja se pretvore u katastrofu.

Ne znam kakva je situacija s rekonstrukcijom mosta u Donjem Taborištu pa sam otišao opet u Pokupsko Cerje kraj vodospreme. U nedjelju je nebo bilo ok, nitko me ne dira tamo i nema nekih živina. Ovaj put sam prilikom dolaska do vodospreme uočio pola tuceta srna kako pase uz cestu 50m od vodospreme. Ova samoizolacija zbog COVIDa-19 je smanjila promet i očito ide na ruku divljim živinama.

Parkirao sam auto, krenuo postavljati teleskop i kad su mi se oči malo navikle na mrak uočio sam neki artefakt na tlu. Mislio sam da je neka živina, ali kad sam usmjerio teleskop bila je to nečija tenisica. A gdje je druga tenisica? Polje do promatrališta je bilo friško preorano pa je vjerojatno nekome opala tenisica s traktora ili tako nešto.

Ne znam što mi se događa, ali teleskop sam u nedjelju i danas postavio rekordno brzo. Kad kažem postavio, mislim na to da sam složio, kolimirao i upucao GoTo. Na teren sam došao u 19:35 i već u 19:50 sam bio spreman za promatranje. Danas je u planu bilo posvetiti se skiciranju galaksija. Odlučio sam dati pažnje zaboravljenom trojcu galaksija u Lavu, okolici M105. Na početku večeri Lav mi je još bio nisko pa sam odlučio ubiti vrijeme na nekom drugom dijelu neba. Krenuo sam nasumično po objektima a onda mi je palo na pamet da je na jugu zviježđe Vodena zmija te sam odlučio baciti pogled na dio neba ispod sektora koji sam promatrao u nedjelju. Na karti je taj komad neba izgledao siromašno pa sam računao da ću biti brzo gotov. Na kraju se odužilo.

Osnovne informacije

•   Broj promatranja:                2020-03
•   Datum:                                  19.03.2020.
•   Vrijeme:                                19:55 – 21:55
•   Lokacija:                               Pokupsko Cerje
•   Temperatura:                        7°C
•   Vlažnost:                              Niska
•   Tlak:
•   Prozirnost:                           Vrlo dobra
•   Granična magnituda:         21.20 mpas
•   Seeing:                                 Dobar
•   Instrument:                          300/1500 GoTo
U opisima vrijede sljedeće kratice:
HYP – okular iz Baader Hyperion (68°)
PL – okular iz serije SkyWatcher Planetary (58°)
UW – okular iz serije SkyPanorama (82°)
OIII – filter Baader OIII 2" (50.8mm)

Promatranje

Prije promatranja galaksija bacio sam oko na zvijezdu Betu Monocerotis koju je dan prije Edi opisao kao zanimljivu. Na 143x se vidio lijepi trojac zvijezda, od tog trojca dvije desne zvijezde su bile par same po sebi, jednake sjajem i gotovo su se dirale. Treća zvijezda, na lijevo, je bila mrvicu svjetlija, ali odvojena. Sve tri zvijezde krasila je lagana nijansa žute boje. Zanimljivo je da mjerenja satelitom Gaia kažu kako su zvijezde bijele ili lagano plavičaste, baš kako ih je Edi opisao. Mjerenja s već spomenutog satelita smještaju ovaj trojac zvijezda na oko 660 svjetlosnih godina od nas.

Nakon što sam Betu Mon riješio odlučio sam otići do fleke kojoj nisam posvetio dovoljno pažnje u nedjelju.

NGC 2419, GC, m=10.3, Lyn
143x HYP: Sjajna, umjereno velika mrlja, okrugla. Nešto je sjajnija u sredini, rubovi su joj nejasni. Kada gledam skrenutim pogledom kao da uočavam naznake nekakve granulacije.

NGC 2419 je poznat kao ,,međugalaktičko lutalo". Ovaj objekt je kuglasti skup za koji se mislilo da je izbačen iz Mliječne staze, ali novija mjerenja su pokazala da unatoč udaljenosti od 270.000 svjetlosnih godina i dalje orbitira oko naše galaksije. Kada ne bi bio tako daleko, ovaj kuglasti skup bi bio pravi show na nebu jer je 50% masivniji i 2.5x svjetliji od svima poznatoga Messiera 13 u Herkulu.

NGC 2415, GX Im, m=12.4, Lyn
143x HYP: Sitna, okrugla, dosta sjajna mrlja. Izgleda kao disk s jednolikim sjajem površine.

NGC 2331, OC, m=8.5, Gem
143x HYP: Nakupina od 30tak zvijezda koju je teže izdvojiti od pozadinskih zvijezda. Zvijezde su dosta raspršene te ih krasi veći raspon u sjaju. Na donjem desnom dijelu skupa je prstenasti asterizam od 6 zvijezda.

NGC 2371-2, PNEB, m=11.2, Gem
143x HYP: Umjereno mala, duguljasta mrlja položena vertikalno u okularu s dvije kvrge na krajevima. Gornja kvrga sadrži sjajan čvor ili tamnu zvijezdu u sebi. Dosta sjajan objekt.

Messier 105, GX E, m=9.3, Leo
143x HYP: Veoma sjajna, okrugla mrlja bez jasnih rubova, poprilično velika. Sjaj joj raste od ruba prema središtu, s tim da na pola radijusa to povećanje sjaja postaje izraženije. Središte je znatno sjajnije od ostatka galaksije, lako se uočava i čini disk jednolike svjetline promjera oko 1/5 galaksije. Prema skici ukupan promjer galaksije je oko 2.5 minute, a sjajni središnji disk je promjera 0.5 minuta.

NGC 3384, GX SB0, m=9.0, Leo
143x HYP: Veoma sjajna iako nešto tamnija od susjedne M105. Ovalna mrlja, relativno velika, omjera stranica 5:1 sa sitnim središtem koje je veoma sjajnije od ostatka galaksije. Većina sjaja je zapravo koncentrirana u središtu, a ostatak galaksije je tamna, ovalna ,,atmosfera". Vizualno je galaksija duga 3 a široka 0.6 minuta.

NGC 3389, GX SA, m=11.2, Leo
143x HYP: Ovalna, umjereno velika, tamna mrlja koja je blago svjetlija prema sredini. Unatoč rastu svjetline prema sredini ne uočavam nešto što bih mogao nazvati ,,središtem" ili jezgrom.

Zanimljivo je kako ova galaksije vjerojatno nije fizički dio jata galaksija oko M96 kojem pripadaju M105 i NGC 3384. Naime, udaljenost galaksija iz jata je oko 35 milijuna svjetlosnih godina, a NGC 3389 se nalazi na 65 milijuna svjetlosnih godina.
Kad sam već blizu odlučio sam posjetiti M96 i M95.

Messier 96, GX SAB, m=9.3, Leo
143x HYP: Veoma sjajna, velika galaksija, blago ovalna. Sjaj joj raste prema središtu jednoliko, bez nekih skokova u sjaju. Nisam uočio druge detalje u galaksiji.

Messier 95, GX SAB, m=9.7, Leo
143x HYP: Veoma, sjajna, velika galaksija, okrugla. Sjaj joj raste prema središtu, ali u jednom trenu događa se nagli skok sjaja prema centralnom disku u kojem se krije zvjezdolika jezgra. Osim promjena sjaja nisam uočio druge detalje.

Nakon što sam prošao ovih par objekata odlučio sam pogledati sektor neba u Vodenoj zmiji.

Sektor neba od RA 08h 00m, DEC +-20° 00' do RA 09h 00m, DEC +00° 00'

NGC 2509, OC, m=9.3, Pup
143x HYP: Lako uočljiva nakupina od 40tak zvijezda slabijeg, ali sličnog sjaja. Promjer skupa procjenjujem na oko 4.5 minute. Na južnoj strani skupa se izdvaja lanac zvijezda koji zatvara šupljinu zbog kojeg cijeli skup izgleda kao gljiva.

IC 2367, GX SB, m=12.4, Pup
143x HYP: Veoma tamna, nejasna mrlja bez detalja. Skrenuti pogled otkriva da bi mogla biti duguljasta.

Ruprecht 157, OC, m=n/a, Pyx
143x HYP: Umjereno izražen skup od 25 zvijezda različitog sjaja. Skup ima oblik spljoštenog romba s dugim zavojitim repom u smjeru jugoistoka. Promjer romboidnog dijela skupa je oko 5 minuta, a s repom oko 9 minuta.

Ruprecht 62, OC, m=n/a, Pyx
143x HYP: Umjereno izražena nakupina od 25 zvijezda manjeg raspona sjaja. Pravokutnog oblika, dimenzija 9 x 3 minute.

NGC 2665, GX SB, m=12.2, Hya
143x HYP: Tamna, malena, nejasna mrlja bez detalja.

NGC 2610, PNEB, m=13.0, Hya
143x HYP: Tamna, okrugla mrlja sa zvijezdom u donjem desnom vrhu.
300x PL: Tamna, blago ovalna mrlja, sjajnija prema donjem desnom vrhu gdje se nalazi zvijezda.
300x PL OIII: Filter je ubio zvijezdu skroz, ali i maglicu također. Sada je ona ekstremno tamna. Unatoč tome, skrenuti pogled otkriva moguću prstenastu strukturu maglice, tj. šupljinu u sredini.
143x HYP OIII: Maglica je na manjem povećanju tamna, puno manja nego bez filtera. Još uvijek mi se pričinjava prstenasta struktura tj. šupljina u sredini.

NGC 2517, GX SAB, m=11.8, Pup
143x HYP: Sitna mrljica, tamna, nalikuje na mutnu zvijezdu.

NGC 2506, OC, m=7.6, Mon
143x HYP: Manji, ali gust skup sitnih zvijezda, dobro iskače iz pozadine. Članice skupa su sličnog sjaja, ali skrenuti pogled daje do znanja da postoji još značajna populacija nerazlučenih zvijezda u magličastoj pozadini. Promjer skupa je oko 2.5 minute.

NGC 2525, GX SBc, m=11.6, Pup
143x HYP: Veoma tamna, umjereno mala mrlja, blago ovalna i nejasnih rubova.

NGC 2539, OC, m=6.5, Pup
143x HYP: Bogata, izražena nakupina od oko 100 zvijezda koje su sve sličnog sjaja. Nakupina zvijezda je duga 25 minuta, širine 5 minuta i blago ovalna. Ovalna forma zvijezda je blago zašiljena prema istoku. Nekolicina zvijezda unutar skupa čini kratke lance.

NGC 2612, GX S0, m=13.0, Hya
143x HYP: Sitna, tamna mrljica, ovalna sa središnjim zadebljanjem i oštrim krajevima.

U 20:54 primjećujem bljesak iz smjera zviježđa Kočijaša, kraj otvorenog skupa M36. Bljesak je bio izrazito jak. Minutu kasnije još jedan, koji je na tren osvijetlio okoliš. Vjerojatno se radi o satelitu.

NGC 2708, GX S0, m=12.0, Hya
143x HYP: Tamna, duguljasta mrlja s prugom svjetla po sredini. Učinilo mi se da je kraj galaksije još jedna mrlja pa sam prebacio na veće povećanje.
214x UW: Nikakve promjene, galaksije i dalje duguljasta i tamna. Pruga svjetla po sredini galaksije sada pokazuje zadebljanje na sredini. Mrlja kraj galaksije ne postoji.

NGC 2698, GX SA0, m=12.6, Hya
214x UW: Sjajna, manja ovalna mrlja sa svjetlom središnjom regijom i zvjezdolikom jezgrom. Smjestila se oko 11 minuta od NGC 2708 u smjeru sjeverozapada.

NGC 2699, GX E, m=12.6, Hya
214x UW: Sitna, okrugla mrlja, tamna s veoma svjetlom jezgrom.

NGC 2697, GX SA0, m=12.3, Hya
214x UW: Tamna, okrugla, malena mrlja bez detalja i jednolikog površinskog sjaja.

NGC 2695, GX SAB, m=11.9, Hya
214x UW: Sjajna, sitna mrlja s znatno sjajnijim središtem, okrugla. Galaksija se smjestila između dvije zvijezde pa se u biti čini tamnijom nego što je.

NGC 2615, GX SB, m=12.5, Hya
214x UW: Tamna, malena, nejasna mrlja koja je blago svjetlija u sredini.

Messier 48, OC, m=5.8, Hya
100x UW: Ekstremno sjajan, velik i bogat skup. Proteže se preko 40 minuta kroz vidnog polje okulara. Populacija skupa ima veliki raspon u sjaju pojedinih zvijezda s tim da je nekolicina njih veoma sjajnih. Najizraženija pojava u skupu je lanac zvijezda koji se sa zapada pruža u blagom luku sve dok ne dođe sjeverno od središta skupa. Tu se lanac zvijezda lomi pod 90° i potom kreće prema jugu, prolazi kroz središte i potom se lagano zakrivljuje u smjeru juga-jugoistoka. Između krajnjeg zapadnog dijela tog lanca i središnjeg tijela skupa uglavila se klinasta šupljina bez zvijezda.

Pogledavši M48 završio sam sektor i potom sam se prebacio na skiciranje M105 i okolice. Kasnije sam htio baciti pogled na NGC 2841, ali je bila u zenitu i dobson montaža ne radi u takvim slučajevima najbolje. Zato sam se prebacio na M108 i odlučio nju skicirati.



S ovim promatranjem dogurao sam do 1408 upisana različita objekta u svojim dnevnicima.

Mjesečarenje 28.3.2020.



COVID-19 nas je natjerao na izolaciju pa sam odlučio potražiti druge načine bavljenja astronomijom. Kako ne smijemo napustiti mjesto prebivališta, a moja lokalnobrdska lokacija je dvije općine dalje, ostala je opcija bavit se ,,običnim" promatranjima, Mjeseca i sličnih lako dostupnih objekata.

Grizlo me da riskiram odlazak u brda u subotu, jer najavljeno je prekrasno vedro vrijeme i još sam k tome na godišnjem pa bi mogao cijelu noć promatrati. Viša sila se umiješala u moje skrivene planove da unatoč blokadi odem pod zvijezde. Vjetar je donio pijesak iz srednje Azije pokvario je prozirnost do te mjere da nisam vidio Sljeme, a nebo je obojao u boju vanilije. Zalazak sunca je bio izrazito zlatan.

Zbog blokade mi za lokaciju promatranja ostaje dvorište na selu kod mojih, gdje je teleskop inače uskladišten. Nije za lov na tamne fleke, ali za planete posluži dobro. Večeras sam se odlučio baviti malo skiciranjem Mjeseca jer mi to baš nikada nije išlo. Treba iz ove neprilike izvući najviše što se može.

Postavio sam teleskop i kako sam odlučio ,,cijepati" fotone na velikim povećanjima, kolimaciju sam dodatno popravio na defokusiranoj zvijezdi. Teleskop sam poravnao po Siriusu, koji se u suton jedva nazirao i po Capelli, koju je teleskop uspio sam pronaći, tj. smjestiti u vidno polje tražioca. Po uspješnom upucavanju GoTo-a usmjerio sam teleskop prema Mjesecu. On je bio tanak srp par stupnjeva od blještave Venere.

Pogledao sam Mjesec i na 215x je izgledao dobro. Inače je seeing teška katastrofa u sumrak jer tlo i objekti krenu predavati toplinu skupljenu kroz dan zraku, koji onda titra za poluditi. Večeras to nije bio slučaj, možda je ova prašina smanjila zagrijavanje tla i primirila zračne struje. Svako zlo za neko dobro. Iz fore sam ubacio drugi okular i pogledao Mjesec na 465x. Za divno čudo slika je bila upotrebljiva. Izgubila je na kontrastru i bistroći, ali daleko od toga da je bila loša. Kasnije je seeing oslabio, ali i dalje je bio prihvatljiv. Opalio sam par fotki mobitelom, tek toliko za pohvaliti se na Facebooku.

Ubacio sam potom binoviewer i pogledao Mjesec na 190x. Izgledao je prekrasno, slika mirna, krateri oštri, jasni. Odlučio sam cijeli setup malo brijati pa sam ubacio 12.5mm Plossl okulare i dogurao binoviewerom do 300x. Ovi Plosslići su bitno neugodniji za promatranje i bio bi red da nabavim par dobrih okulara, koji ne koštaju kao Svetog Petra kajgana, a dat će mi dati povećanje od 250-300x.

Lunjao sam po Mjesecu i gledao kratere, brda, doline, sjene, valove na morima. Nisam znao što krenuti skicirati. Umjesto nejasnih detalja na objektima dubokog svemira, ovdje ih je bilo toliko da se ne daju ucrtati. Možda desetak minuta sam tako skakutao po Mjesecu dok se nisam odlučio namjeriti na krater Taruntius, rupčagu promjera 56 km. Krater je dobio ime po rimskom filozofu i matematičaru (+ astrologu) Luciju Taruciju Firmaniju (Lucius Tarutius Firmanus) iz prvog stoljeća stare ere. Primijetite kako se Giovanni Battista Riccioli malo zeznuo prilikom imenovanja kratera pa ime kratera ima slovo viška: TaruNtius vs Tarutius. Zanimljivost je terasasto tlo u krateru, a granice terasa koncentrično prate rubove. Ono što sam vizualno primijetio je kako se tlo oko središnjeg uzdignuća udubljeno zbog promjene svjetline, tj. vidjelo se kako svjetlost pada na koso tlo pa je ono tamnije. Samo centralno uzdignuće je izgledalo poprilično solidno. Radi se planini dugoj 12 km i širokoj 7 km koja se uzdiže 700 m iznad središta kratera. Kako bi se to stavilo u neka nama poznata mjerila, glavni masiv planine Ivanšćice je dug 15 km i širok 8 km te se uzdiže 800 m iznad okolice.

Na sam krater Taruntius naslonio se krater Cameron (prije poznat i kao Taruntius C) promjera 11 km. Potonji je nastao udarom nakon što je već krater Taruntius postojao, jer je nagrdio njegov rub.

Skica, a nisam zadovoljan, dalo bi se puno tome prigovoriti. Teško je tu plastičnost mjesečeve površine prenesti na papir. Vježbat ću u narednom periodu dodatnim skiciranjem. Problem je što ću uskoro ostati bez papira za skiciranje jer nisam računao na zatvaranje svega osim neophodnog.

Sinoć otišao na kratko promatranje u Kozjaču naoružan dvogledom u nadi da ću vidjeti komet Atlas.
Mjesec je fino pičio pa mrak nije bio neki. Na mjestu promatranja sam našao fosnu položenu na dvije hrge betona kao improviziranu klupicu pa sam fino mogao leći na nju i tako si olakšati promatranje u blizini zenita.
Uspio sam dvogledom vidjeti M81, M82, M51, M94 ali od kometa ništa. Zurio sam u njegovu lokaciju valjda 10 minuta kroz više navrata, provjera u atlasu je rekla kako bi komet Atlas trebao biti u centru, ali ništa.

Vizualno je očito težak objekt za manji binokular.
Snimke s "brzim" cijevima f/2 - f/4  promjera 200mm - 400mm izgledaju O.K.,  a ukupno vrijeme ekspozicije nije manje od deset minuta:
http://fg-kometen.vdsastro.de/pix/2019Y4-neu.htm

Da, rekao bih da je sinoć najviše nedostajalo povećanja pa je pozadina neba bila previše svjetla. Jučer sam kroz dalekozor mogao dosegnuti zvijezde 9. magnitude i to skrenutim pogledom.

Sinoć sam ga snimio.

Promako mi je ovaj krater, vrhunski!!! 

Tnx Bobo!

Pokoji detalj o kometu Atlas
http://www.alpo-astronomy.org/cometblog/wp-content/uploads/2020/04/ALPO-COMET-NEWS-FOR-APRIL-2020.pdf