E to se zove brz i detaljan odgovor...

Uglavnom, evo i buba u uho fotografima sa dugim cijevima...

Acheron,
Stvarno se guštam  čitati i gledati skice. .  Genijalno.  I skice i bilješke su toliko dobre , da jedva čekam slijedeće . Dodje mi da se riješim sve ove fotografske skalamerije, 

Hvala Štefek.
Ma mislim da bi vi astrofotografi trebali imati sa strane neki dobsončić za odmoriti oči nakon što uglazbite AF setup, čisto da vam ne bude dosadno dok se snimaju fotke.
Boski je tako jedno vrijeme prakticirao.

Pogodio si "u sridu". Nije dobson velikog promjera, nego refraktor od 7 cm + okular 25 mm, a i nebo je "zagrebacko" sa svime losim sto to znaci, ali za relaks uz Plejade, Oriona i Mizara, dok fotic i laptop trose struju - sasvim ok.

Zaboravio priheftati fotku u prvom slanju 

Ma nešto što ne smeta i ne mota se pod nogama dok se postavlja glavni teleskop. Nekome je to dvogled, nekome dobson 20cm.

Ja zasad zvjerlam uokolo dvogledom, u nedostatku dobsoncine 

Super zvjezdopis! 
I sam sam proveo nedjelju šarajući po tom trapezu: prvo sam se dvoumio jel double ili mi teleskop titra, do kraja večeri se nebo poboljšalo i uspio sam ih razlučiti 4. 
Horsehead u okularu mi je velika želja, ali koliko čitam trebam bar 12" pa će morati pričekati.

Ovaj zvjezdopis dolazi u paru sa postom o skici maglice Konjske glave (Horsehead).

Kako piše u vezanom postu, nisam zadovoljan novim lokalnim bregom u Desnom Degoju. Da se razumijemo, nebo je pristojno, ali breg je okružen osvjetljenim cestama. Stupovi javne rasvjete udaljeni su par stotina metara, ne smetaju, ali smetaju. Ne znam kako da objasnim: stalno odvlače pažnju, posebice kada se naviknem na mrak. Iz tog razloga odlučio sam za večerašnje promatranje testirati ideju koja mi se već neko vrijeme motala po glavi, o pronalasku mjesta za promatranje uz županijsku cestu koja vodi od sela Lasinja do Blatuše, tj. Vrginmosta.
Nažalost, kao i predio preko puta Pokupskog, ovaj kraj je također rijetko naseljen. Uz cestu se pružaju zapuštena sela u kojima živi tek nekoliko desetina osoba. Na primjer, večeras sam promatranje odradio u Čremušnici, selu koje je prije 2. svjetskog rata imalo preko 800 stanovnika, na novom popisu stanovništva ima tek oko 50. Livada koju sam našao u Čremušnici je uz samu cestu pa je smanjen rizik da auto zapne u blatu, a nudi odličan pogled na ključne dijelove neba, od jugoistoka do jugozapada. Na ostalim stranama svijeta zezaju malo stabla koja blokiraju do 40-45° nad horizontom, ali taj dio neba je manje interesantan. Jedini nedostatak je što povremeni prolasci automobila kvare ,,mrak" pa je potrebno dobro zažmiriti i zaštiti oči od lupanja svjetla. Iz tog razloga rekao bih da lokacija nije zgodna za astrofotografe, jer postoji rizik da se svjetlo slučajno reflektira u sam teleskop i pokvari fotografiju. Ovaj problem može biti posebno bolan ako se snimaju duže ekspozicije.

Sve u svemu, na lokaciju sam stigao oko 18:20, nakon sat i 15 minuta vožnje. Ovo je najveći nedostatak lokacije, što mi se vožnja produžila za 20tak minuta. Vrijeme je bilo ugodno, 8°C, neobično toplo za večer krajem siječnja. Krenuo sam postavljati teleskop i odradio kolimaciju da bih potom krenuo postavljati fotoaparat za snimanje zvjezdanih tragova. Taman kad sam postavio fotoaparat, što je trajalo 15 min previše, pogledao sam dobro nebo i uočio neobičan stožac svjetla na zapadu. Pomislio sam ushićeno: ,,Pa to je zodijačka svjetlost!!!". Nećkao sam se par trenutaka dali da idem raskupusati netom postavljeni fotić kako bih je zabilježio. Na kraju sam presjekao i odlučio da je vrijedna muke. Zgrabio sam fotić, usmjerio ga nabrzaka prema zapadu i pustio ekspoziciju od 30 sekunde. Pritom sam zaboravio koristiti mirror lock-up pa je početak ekspozicije zabilježio trešnju fotoaparata. Kvragu! Nakon snimanja zodijačke ponovio sam postavljanje fotoaparata za snimanje tragova zvijezda i tek oko 19:20 sam sjeo za teleskop i primio se posla.

Promatranje

Osnovne informacije
•   Broj promatranja:                2022-02
•   Datum:                                  30.01.2022.
•   Vrijeme:                                19:20 – 21:40
•   Lokacija:                               Čremušnica
•   Temperatura:             5°C
•   Vlažnost:                              Niska
•   Tlak:
•   Prozirnost:                           Odlična
•   Granična magnituda:         21.30 mpas
•   Seeing:                                 loš
•   Instrument:                          300/1500 GoTo

U opisima vrijede sljedeće kratice:
HYP – okular iz Baader Hyperion (68°)
PL – okular iz serije SkyWatcher Planetary (58°)
UW – okular iz serije SkyPanorama (82°)
OIII – filter Baader OIII 2" (50.8mm)

Čist horizont prema jugu namamio me da pročešljam rupu između Eridana i Zeca, na niskim deklinacijama od -35° do -20°.

Sektor od RA 04h 00m DEC -35° 00' do RA 05h 00m DEC -20° 00'

NGC 1532, GX SB, m=9.85, Eri
143x HYP: Vidim dvije mrlje. NGC1532 je gornja, veća, tamna i ovalna mrlja, položena pod 45° u okularu. Nazirem blago svjetliju središnju regiju, ali ne uočavam jezgru ili sličnu pojavu. Duga oko 1.5 i široka 0.5 minuta.

NGC 1531, GX S0, m=12.58, Eri
143x HYP: Vidim dvije mrlje, NGC 1531 je donja, veoma tamna i približno okrugla. Bez detalja. Gotovo dira NGC 1532.

NGC 1679, GX SB, m=12.76, Cae
143x HYP: Veoma tamna mrlja, nejasna, ovalna. Nešto mi govori da u okularu vidim samo središnji dio galaksije. Tamna zvijezda na sjevernom rubu.

NGC 1521, GX E3, m=11.42, Eri
143x HYP: Svjetla, sitna mrlja, ovalna i nejasnih rubova. Skrenuti pogled otkriva naznake "atmosfere" oko svijetlog diska. Promjera oko 0.5 minuta i sjajna zvijezda na oko 3 minute južno.

U želji da izvučem više detalja ubacujem okular za jače povećanje. U mraku radim grešku i umjesto 7mm okulara ubacujem 15mm, tj. umjesto očekivanih 214x dobivam 100x. Greške sam postao svjestan tek na kraju promatranja. Smanjeno povećanje uzrokovat će više lažnih detekcija objekata koje sam sutradan eliminirao, dok sam provjeravao promatranja češljajući po Cartes du Cielu i DSS snimkama.

NGC 1640, GX SBb, m=11.67, Eri

100x UW: Sjajna, blago ovalna galaksija. Sjaj joj je veći u središtu. Promjera oko pola minute.

NGC 1744, GX, m=n/a, Eri

100x UW: Ne vidim galaksiju.

S NGC 1744 završavam sektor i prelazim na skiciranje maglica NGC 2024 i IC 434. Na skiciranje sam potrošio 50 minuta, dok sam sve detalje maglice polovio i ucrtao silne zvijezde. Oko 21h nastavljam dalje s lovom na objekte i krećem na sljedeći sektor. I dalje promatram na krivom povećanju, 100x umjesto 214x.

Sektor od RA 05h 00m DEC -35° 00' do RA 06h 00m DEC -20° 00'

Krećem s dvije galaksije veoma nisko, s deklinacijama gotovo -35°, tj. tek su 10° iznad horizonta.

NGC 1792, GX SA, m=10.19, Col
100x UW: Tamna, ovalna mrlja, jedva se uočava zbog svijetle pozadine neba.

NGC 1808, GX SAB, m=9.94, Col
100x UW: Tamna, ovalna mrlja, blago svjetlija u sredini.

NGC 1800, GX, m=n/a
100x UW: Ništa ne vidim.

PGC 16864 GX, m=n/a
100x UW: Ništa ne vidim.

PGC 16904, GX, m=n/a
100x UW: Vidim sitnu kuglicu svjetla, lako uočljivu. Naliči na dvojnu zvijezdu.

Kako nisam bio siguran što promatram ucrtao sam položaj objekta među zvijezdama. Na kraju se ovo promatranje pokazalo kao lažna detekcija zbog niskog povećanja. Stvarno sam vidio dvostruku zvijezdu.

NGC 1879, GX SB, m=10.81, Lep
100x UW: Mutna zvijezda, sjajna.

Opet ucrtavam položaj okolnih zvijezda oko objekta da kasnije mogu provjeriti detekciju.

NGC 2090, GX SAc, m=11.2, Lep
100x UW: Tamna, nejasna mrljava, ovalna ili možda čak pravokutnog oblika. Bez dodatnih detalja.

PGC 16983, GX, m=13.09, Col
100x UW: Veoma tamna, ovalna mrlja koja se na mahove vidi sa skrenutim pogledom.

PGC 17469, GX, m=13.12, Col
100x UW: Veoma tamna fleka, vidi se sa skrenutim pogledom. Ovalna i jednolikog sjaja po površini. Oko 0.2 minute u promjeru.

NGC 1979, GX SA0, m=12.84, Lep
100x UW: Tamna, okrugla mrljica, svjetlija u sredini i sitna. Promjera oko 0.2 minute.

NGC 1964, GX SA0, m=10.81, Lep
100x UW: Sjajna, ovalna mrlja. Sjaj mrlje raste od rubova prema sredini gdje završava u zvjezdolikoj jezgri.

NGC 2106, GX SB0, m=13.11, Lep
100x UW: Sitna, tamna fleka, jednolikog površinskog sjaja. ovalna.

Messier 79, GC, m=8.56, Lep
100x UW: Veoma sjajna, okrugla mrlja, oko 2 minute u promjeru i granulirana pri rubu. Skrenuti pogled otkriva tucet pojedinih zvijezda, najviše na desnoj polovici skupa. Jezgra je nerazlučena, promjera oko 0.7 minuta. Skup je izdužen u smjeru sjever-jug.

S Messier 79 završavam sektor. Poprilično sam zadovoljan skicom i već sam imao predosjećaj da će biti bomba. Do te mjere sam bio zadovoljan da sam po dolasku doma ostao budan do 1 ujutro kako bi je precrtao, skenirao i objavio. Baš me opralo 😊.

Par dana nakon prvog promatranja u Čremušnici ponovno su se poklopili uvjeti za promatranje. Kako sam radio od doma mogao sam si priuštiti odlazak na promatranje i kasniji odlazak na spavanje jer mi jer se mogu ustati 15min prije radnog vremena 😊
Na promatranju nisam bio sam, pridružila se Tanja. Našli smo se u Buzinu, pretovarili stvari u jedan auto i krenuli put mraka. Taman smo ulovili zalazak Sunca i mladi Mjesec na zapadnom horizontu pa smo u jednom trenu stali da pofotkamo prizor. Naravno, večeras nisam ponio fotoaparat pa sam fotkao mobitelom. Xiaomi je imao bijesne gliste pa nikako uloviti fotku, ali je zato Tanji pošlo za rukom napraviti dobru fotku pa ima čast biti u ovom postu.
Nakon sat vremena vožnje stigli smo u Čremušnicu. Ista livada, isti pogled na jug, opet zodijačka svjetlost na zapadu. Postavili smo teleskope i krenuli na promatranje. Za početak smo krenuli s Orionovom maglicom, tek toliko da naviknemo oči na nebo, a onda se Tanja prebacila na otvorene skupove, a ja na svoje tamne fleke. Mene je mučilo što prošli put zabunom koristio krivi okular pa sam odlučio isti komad neba opet pročešljati kako bi sve bilo po PS-u. Kada se već držim jednog principa godinama nema smisla sada fušati.
Promatranje

Osnovne informacije
•   Broj promatranja:                2022-02
•   Datum:                                  02.02.2022.
•   Vrijeme:                                19:20 – 21:30
•   Lokacija:                               Čremušnica
•   Temperatura:             4°C
•   Vlažnost:                              Niska
•   Tlak:
•   Prozirnost:                           Vrlo dobra
•   Granična magnituda:         21.25 mpas
•   Seeing:                                 loš
•   Instrument:                          300/1500 GoTo
U opisima vrijede sljedeće kratice:
HYP – okular iz Baader Hyperion (68°)
PL – okular iz serije SkyWatcher Planetary (58°)
UW – okular iz serije SkyPanorama (82°)
OIII – filter Baader OIII 2" (50.8mm)

Za početak sam odlučio zaroniti koliko ide na jug koliko ide. Naime, lokacije s kojih promatram su na cca 45.5° sjeverne geografske širine i u teoriji mogu vidjeti objekte na južnom nebu od -44.5° deklinacije. Koliko južno možete vidjeti na nebu se jednostavno izračuna oduzimanjem vaše geografske širine od deklinacije sjevernog nebeskog pola, u ovom slučaju 90°-45.5°. Refrakcija svjetla u zraku malo pomaže pa se vidi malo južnije nego što bi se ,,geometrijski" moglo pa s njom dobijemo još pola stupnja, stupanj. Na kraju ispadne da je granica za najčešće moje lokacije promatranja negdje na -44.9° deklinacije.

Otegotna okolnost je što gledate objekt niže nad horizontom to njegovo svjetlo prolazi kroz više atmosfere. Posljedica toga je da svjetlost biva prigušena, pojava koju zovemo ,,atmosferska ekstinkcija". U zenitu je ekstinkcija 0, na 45° nad horizontom tek 0.2 magnitude, gotovo neprimjetno. Problemi počinju kako se približavate horizontu. 20° nad horizontom gubite već cijelu magnitudu, na 10° 1.5 magnituda, a samo 5° nad horizontom 3 cijele magnitude! Objekti tih iznad horizonta prigušeni su fantastičnih 12 magnituda, tj. 60.000x su prigušeniji u odnosu na objekte u zenitu. Iz tog razloga možemo relativno sigurno promatrati Sunce na zalasku. Naravno, atmosferska ekstinkcija je različita za različite valne duljine svjetlosti, manje se osjeti što su valne duljine duže i naravno ovisi o aerosolima na putu svjetlosti (oblacima, dimu, magli, prašini...).

Koja je svrha ove lekcije o geometriji pogleda i atmosferskoj ekstinkciji? Želja mi je pokazati kako je promatranje objekata na niskim deklinacijama otežano. Iz tog razloga veselje je kad god ulovim objekt na deklinacijama ispod -35° (ispod 10° nad horizontom). Rekao bih da na -37° objekti počinju biti neuhvatljivi i moraju biti fantastično svijetli da se uspiju probiti kroz masu atmosfere do teleskopa i vaših očiju.

Dugo vremena najjužniji objekt koji sam vidio bilo otvoreno jato zvijezda NGC 6400 u Škorpion s deklinacijom od -36.95°. Otvorena jata je relativno lako uloviti s obzirom da su zvijezde točkasti izvor svjetla pa se efekt ,,prigušenja" manje osjeti nego na magličastim objektima. NGC 6400 sam prvi put promatrao prije desetak godina i sve do 2021. je nosio titulu najjužnijeg objekta kojeg sam vidio. Granicu sam pomaknuo u ljeto 2021., kada sam s Mazina ulovio maglicu IC 4812 s deklinacijom od -37.06°. Mali korak, ali se broji. Dodatno sam zaronio prema jugu tokom prethodnog promatranja kada sam ulovio NGC 1792, galaksiju na deklinaciji -37.98°. Ova galaksija bila bi prividno 10x svjetlija (2.5 magnitude) da je promatramo u zenitu.
Večeras mi je pošlo za rukom oboriti 3 dana star rekord jer sam ulovio NGC 1851 na fantastičnih -40.05°! Mislim da nije moguće otići južnije od ovog s mojih uobičajenih lokacija, već da bi sljedeći iskorak bio otići negdje gdje je stvarno visoko ili puno južnije. NGC 1851 je kuglasti skup, s prividnom magnitudom od 7.4, ali ovaj podatak vrijedi ako je promatrate u zenitu. Za mene je on zbog ekstinkcije imala prividan sjaj od približno magnitude 10.8, tj. bila je 20x tamniji. Nekako mi se čini da će ovaj kuglasti skup dugo vremena nositi titulu najjužnijeg objekta kojeg sam vidio. Samo promatranje objekata u tom položaju s Dobson montažom nije nimalo glamurozno. U pravilu klečite na zemlji i skoro pa jedete travu.

Sektor od RA 05h 00m DEC -40° 00' do RA 05h 00m DEC -25° 00'

NGC 1851, GC, m=7.4, Col
214x UW: Okrugla, sjajna maglica, mutna i promjera oko 1 minute. Skrenuti pogled otkriva blagu granulaciju. Najjužniji objekt koji sam dosad vidio.

NGC 1792, GX SA, m=10.19, Col
214x UW: Veoma tamna, nejasna mrlja bez detalje. Ovalna.

NGC 1808, GX SAB, m=9.94, Col
214x UW: Veoma tamna mrlja, duguljasta, ovalna i sjajnija u sredini.

NGC 1827, GX, m=12.7, Col
214x UW: Nisam je vidio.

PGC 17027, GX, m=13.1, Col
214x UW: Nije vidljiva.

NGC 1963, CL*, m=n/a, Col
214x UW: Nije vidljiv. Kažu katalozi da se radi o par nasumičnih zvijezda što znači da je objekt u atlasu pogrešno ucrtan kao galaksija.

NGC 1800, GX IB, m=12.59, Col
214x UW: Veoma tamna, nejasna mrlja bez detalja. Zvijezda na 0.5 minuta desno.

PGC 16868, GX SAB, m=12.7, Col
214x UW: Nije vidljiva.

PGC 16904, GX SAB, m=12.7, Col
214x UW: Nije vidljiva.

Ovo mi je već zabrinjavajući broj čoraka za večeras.

NGC 1879, GX SB, m=12.79, Col
214x UW: Ne vidim je. Sad se pitam kako mi je pošlo za rukom da je vidim na prošlom promatranju?

PGC 16983, GX SB, m=13.09, Col
214x UW: Ekstremno tamna mrlja, pruga svjetla na rubu vidljivosti.

Messier 79, GC, m=8.56, Lep
214x UW: Veoma sjajan, velik, djelomično razlučen tj. granuliran na rubovima. Vidi se nekolicina pojedinih zvjezdica. Slična izgledom kao 31.01.2022. na 100x.

NGC 1979, GX SA0, m=12.84, Lep
214x UW: Tamna, sitna, okrugla mrlja sa zvjezdolikom jezgrom.

NGC 1730, GX SB, m=13.00, Lep
214x UW: Tamna, oveća ovalna mrlja, svjetlija u sredini. Mrlja izgleda kao nejasni disk svjetla okružen još tamnijom atmosferom.

NGC 1832, GX SB, m=11.33, Lep
214x UW: Sjajna, ovalna mrlja većih dimenzija. Mrlja se pruža u smjeru sjever-jug, a većeg je sjaja u sredini. Zvijezda dira mrlju na desnom rubu, lijevi rub je jasnije izražen i naglijeg pada svjetline.

NGC 2089, GX SAB, m=12.92, Lep
214x UW: Mala, sjajna, blago ovalna mrlja s jezgricom.

IC 438, GX SA, m=12.74, Lep
214x UW: Tamna, relativno velika mrlja bez detalja s jednolikim površinskim sjajem.

Završavam sektor i uzimam pauzu. Pomažem Tanji u pronalasku pojedinih otvorenih skupova, prvenstveno M46, M47 i M48.

Sektor od RA 04h 30m DEC -05° 00' do RA 05h 00m DEC +00° 00'

Ova rupa u pregledu neba me bockala već dugi niz godina pa je večeras sa veseljem rješavam.

NGC 1600, GX E3, m=10.92, Eri
214x UW: Sjajna, blago ovalna mrlja sa izraženom središnjom regijom. Oko 1 minute u promjeru.

NGC 1627, GX SA, m=13.00, Eri
214x UW: Veoma tamna pruga svjetla s mogućom zvjezdolikom jezgrom.

NGC 1625, GX SB, m=12.28, Eri
214x UW: Ne vidim galaksiju, smeta sjajna zvijezda.

NGC 1635, GX SB, m=12.95, Eri
214x UW: Tamna, okrugla mrlja. Blago većeg sjaja u sredini.

NGC 1638, GX SB, m=12.95, Eri
214x UW: Tamna, mutna zvijezda, manjih dimenzija. Skrenuti pogled otkriva "atmosferu".

NGC 1637, GX SB, m=10.83, Eri
214x UW: Veoma taman, veliki oblak s nejasnim rubovima. Blago svjetliji u sredini.

NGC 1653, GX cD, m=11.99, Eri
214x UW: Tamna, malena i okrugla mrlja. Sjaj mrlje raste prema sredini.

NGC 1659, GX SA, m=12.48, Eri
214x UW: Tamna, okrugla mrlja, blago većeg sjaja u sredini. Skrenuti pogled daje nazrijeti "S" oblik mrlje.

NGC 1684, GX cD, m=n/a, Ori
214x UW: Maleni, mutni, disk svjetla jednolikog površinskog sjaja. Tamna.

NGC 1700, GX E4, m=11.23, Eri
214x UW: Mala, sjajna mrlja koja zbog zvjezdolike jezgre izgleda kao mutna zvjezdica.

S NGC 1700 sam završio sektor i tad sam shvatio da sam spreman za ići doma. Bilo je hladno, tek 4°C s vjetrom i po rukopisu u dnevniku se vidjelo da sam promrzao. Ulovili smo dobra 2h promatranja pa se ne mogu požaliti na učinak. Spakirali smo se u kratkom roku i krenuli kući.

Izvrstan izvještaj, kao i uvijek 

Kad kažeš da vidiš blagu granulaciju, što to točno znači?
Nisam još primijetio karakteristiku koju bi nazvao granulacijom.

Opet sam naučio nešto novo: nisam znao da se u M46 nalazi maglica.
Je li ta maglica na ovoj fotki ova plavičasto-zelena mrljica u lijevom skupu?
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/1/19/M46-47.jpg

Da, da, maglica je ta flekica.

Granulacija, ajmo reći da ne vidim pojedine zvijezde već je kuglasti skup "kvrgav", najčešće pri rubovima.
Recimo da bi to ovako izgledalo, lijevo normalan razlučeni skup (poput M13 u 30cm teleskopu), desno granularin

Citat:Opet sam naučio nešto novo: nisam znao da se u M46 nalazi maglica.

@Antoto evo je....
https://www.zvjezdarnica.com/astroforum/index.php?topic=1752.0

@Acheron jako zanimljiv izvjestaj, cesto se i ja davim u atmosferi nisko pa mi je ovo jako zanimljivo. 

Vrlo zanimljivo.
Meni je objekt s najnižom deklinacijom bio M7, Ptolomejev skup (-34°47').