Promatranje 2018-08-20

Mars je u ponedjeljak navečer bio, tako, mršav. Nebom su se vrzmali oblaci, a kada oni tako lete s desna na lijevo teško je očekivati stabilnu atmosferu. Pogled u okular otkrio je kako večeras loš seeing pokazuje mišiće.

Planet sam promatrao 20tak minuta. Vidjela se polarna kapa, Mare Sirenum se preselio zapadno od centralnog meridijana, a svjetla srcolika regija ispod njega (sjetite se da ja razmišljam zrcalno jer imam zrcalni teleskop pa je ,,ispod" u biti ,,iznad") ponovno se jasno vidjela. Uz istočni limb pojavile su neke nove odlike. Jedna od njih je bila bubrežasta tamna mrlja, Aonius Sinus. Inače je ova albedo pojava približno okrugla, pa njena duguljasta pojava ukazuje na promjenu nastalu zbog pješčane oluje. Naravno, ne treba isključiti loš seeing. Ispod Aonius Sinusa pružila se svjetla regija, Chrysokeras, a uz samu polarnu kapu je još uvije Mare Chronium. Sjeverna hemisfera je bila bez detalja, samo s laganim promjenama kontrasta.

Pri skiciranju sada puno više posvećujem pažnje pri smještanju detalja pa su skice od zadnjih promatranja konzistentne.

Pokušao sam ponovno planet promatrati oko 23h, ali toliko je nebo kuhalo da sam digao ruke od planeta i otišao kući.


Mars_20180820_2000UT_300x by Vedran Vrhovac, on Flickr

  za skicu i za ideju threada.
I meni je oduvijek bilo fenomenalno čitati observing reportove. 

Promatranje 2018-08-23

Kasnim s objavom ovog promatranja jer mi je krepao Internet, a VIP ga nije bio u stanju tjedan dana popraviti.

Nova vedra večer i trenutak slobodnog vremena znači nova prilika za promatranje. Plan za vidjeti cijelu rotaciju planeta dobro napreduje i velika je vjerojatnost kako ću na kraju kampanje promatranja moći kompilirati cijelu kartu planeta.

Mars je večeras bio okrenut centralnim meridijanom od 120°. Mare Sirenum i Phaethontis, albedo pojave koje su dominirale protekla promatranja, sada su zapadno od meridijana. Istočno od njega sam uspio uočiti ,,prste" koji se pružaju prema sjeveru, to su Solis Lacus, Aonius Sinus i zapadni rub Mare Erythraeuma. Sjeverno od njih, prema sjeverozapadu se pružala trokutasta regija mrvicu slabije kontrasta gdje se nalazi Tithonium Lacus. Čini se kako je pješčana oluja izazvala fine promjene u obliku i izgledu albedo pojava, zbog čega ih je teško identificirati sa starih karata, od kojih su neke sastavljene prije 50 godina. Na istočnom limbu, u južnim umjerenim širinama, pružala se svjetla regija uz limbu, vjerujem kako je to Ogygia Regio. Mare Australe i ograda oko polarne kape su bili jako izraženi te mi je bilo neobično vidjeti kako je ,,izbočeno" prema sjeveru, uz istočne rubove Phaethontisa. Oko Mare Sirenuma, sa sjeverne strane, pružala se svjetla regija, možda i druga najsvjetlija pojava na planetu – Deadalia. Malo zapadno od meridijana, u umjerenim sjevernim širinama, pružala se dijagonalna pruga mrvicu manjeg kontrasta, područje kojima se pružaju tri vulkana na Tharsisu. U području te mrlje na klasičnim kartama nalaze se Pavonis i Ascraeus Lacus, Arsia Silva i sve ih vežu ,,rijeke" Ulysses i Iris. Kako je Ulysses najprostranija od tih klasičnih albedo pojava, onda sam toj pojavi dao taj naziv. Uz zapadni limb sam skrenutim pogledom vidio tamni flek. Pretpostavljam kako je to Nix Olympica (Olympus Mons).

Atmosfera je kuhala pa su ti fini detalji nestajali, stapali se, ponovno na tren iskakali da bi potom opet nestajali. Potrošio sam gotovo pola sata gledajući planet, kako bih ulovio dodatne detalje ali bez uspjeha.

Dok sam čekao da se planet malo zarotira, pogledao sam ponovno neke dvostruke zvijezde. Namjerio sam se prvo na Etu Orla, dvoju zvijezdu s komponentama razmaknutim 0.7". Zvijezda mi je na 300x izgleda mrvicu izdužena, u smjeru pozicijskog kuta 80 – 220°, što se poklapa s mjerenim pozicijskim kutom pratilje od 93°.

Nakon Ete Orla, sljedeća dvojna na tapeti je bila WDS 20126+0052. Komponente ove zvijezde razmaknute su 2.5" i to se jasno vidjelo u teleskopu. Dvije zvjezdicu su bile jedna do druge, slične sjajem i plavičaste boje.

Poslije promatranja dvostrukih zvijezda vratio sam se na Mars, ali planet je tako ,,kuhao" od atmosferskih turbulencija da sam odlučio dovršiti promatranje.


Mars_20180823_2000UT_300x by Vedran Vrhovac, on Flickr

Promatranje 2018-08-27

Kasnim s objavom ovog promatranja jer mi je krepao Internet, a VIP ga nije bio u stanju tjedan dana popraviti.

Nedostaju mi još dva ili tri promatranja kako bih pokrio cijelu rotaciju planeta. Nažalost, seeing večeras nije odlučio surađivati. Slika je kuhala nenormalno i planet je bio nejasna mrlja. Ipak, odlučio sam napraviti skicu pa kud puklo da puklo.

Kako je planet na 300x bio narančasta kaša s nejasnim detaljima, smanjio sam povećanje na 190x, ali tada mi se planet činio premalenim. Iz tog razloga sam vratio na 300x i odlučio otrpjeti trepetavu sliku.

Bilo je detalja na planetu, na trenove se čak slika smirila, ali je opet teško bilo reći što vidim, a što ne vidim. Polarna kapa je bila sigurno vidljiva, tamni obrub oko nje također, ali detalji na sredini diska su skakali. Iz tog razloga sam napravio više terenskih skica i potom ih na kraju stopio u jednu. One detalje koje sam zabilježio u više navrata sam smatrao viđenim.

A što sam vidio? Planet je okrenuo prema meni ono što smatram njegovom najinteresantnijom stranom. Vidio sam Solis Lacus, kao nejasnu svjetliju mrlju u ,,južnim morima", zapadno od njega je bio Aonius Sinus, a istočno Mare Erythrauem. Na sjeveru se pružao Xanthe, koji je završavao s kvrgama – Lunae Lacus i Margaritifer Sinus. Uz sami sjeverni rub pružao se tamni ,,prst" Nilokerasa i susjednog mu Niliacus Lacusa. Sve ove pojave zatvarale su Chryse (Ravnicu Zlata). Još jedna zanimljiva pojava je bio nejasan ,,pipak" sjeverno od Solis Lacusa, to je Tithonium Lacus koji je s Mare Erythraeum povezan kanalom Agathodeomon (Dobri duh). Zanimljivo je kako taj pipak odgovara poziciji na kojoj se nalaze dijelovi Valles Marinerisa, velike rasjedne doline.

Nakon prve skice, pokušao sam napraviti drugu skicu pola sata kasnije ali seeing i krošnje stabala su ometale pogled na planet pa sam na kraju odustao.


Mars_20180827_1950UT_300x by Vedran Vrhovac, on Flickr

Promatranje 2018-08-29



U srijedu me atmosfera počastila boljim pogledom na Mars. U ponedjeljak je planet kuhao ali danas je slika bila znatno mirnija iako mi se činilo kako planetu nedostaje kontrasta. Uvijek nešto.

Planet je bio okrenut centralnim meridijanom od 64° pa sam mogao lijepo vidjeti krajeve koje sam gledao prije mjesec dana. Tada je planet bio zavijen prašinom pa je imao poprilično drugačije naličje. Osim toga, kako mi je planet okrenuo već promatranu stranu, to znači kako sam uspio promatrati jednu cijelu rotaciju planeta, baš ono što mi je potrebno za izradu karte.


Mars_20180829_1950UT_300x by Vedran Vrhovac, on Flickr

Na planetu se dobro vidjela južna polarna kapa (SPC), Argyre (14), Aonius Sinus (12) i predjeli južno od Chrysea (17) – Margaritifer Sinus (6) i Aurorae Sinus (2). Zanimljivo mi je što već treću skicu za redom crtam Aonius Sinus previše sjeverno, što govori o tome koliko se Mars promijenio u odnosu na klasične albedo karte. Na njima je ta pojava nekih 10-15° južnije od Solis Lacusa (9). Planet je pokazivao na središtu diska veoma svjetlu regiju, drugu po svjetlini iza SPC – Deadaliu (19). Iznad nje se nalazi nejasna i uska linija Agatodaemona (3), koja je završavala u zadebljanju – Tithonium Lacusu (4). Na prethodnoj skici sam ove pojave ucrtao dosta južnije i više usmjerene sjever jug. Tu je bio i jedan svijetli ,,klin" zabijen između Aurorae Sinusa i Mare Erythrauema (8). Nisam je ucrtao na kartu, ali vjerujem da je to Protei Sinus. Inače, cijela ta regija je bila teksturirana, ali nisam ucrtao te fine detalje jer seeing nije dopuštao njihovo jasno uočavanje.

Ponovno se vraćamo na jug, gdje je svjetla pruga u smjeru sjever dug odvojila Mare Australe (11) od Mare Erythreuma. Vjerujem da bi ta svjetla pruga mogla predstavljati Ogygiu (11). Polarna kapa je pak bila omeđena uskim, ali tamnim pojasom. Na samom jugozapadnom limbu se vidjela svjetla regija Phaenthontisa.
Sjeveroistočni dio diska planeta pokazao je ,,izduženje" iz Margaritifer Sinusa – Oxia Palus (5), Chryse i nejasne tamnije fleke uz sjeverni limb – Niliacus Lacus (16), Xanthe (18) i Nilokeras (21). Na prošloj skici sam Lunale Lacus (7) identificirao kao Nilokeras, ali bolji seeing i veća pažnja pri crtanju su otkrili kako je to skroz zasebna albedo pojava. Sve u svemu, iznimno sam zadovoljan viđenim. Mogu samo zamisliti kako bi to sve izgledalo da sam promatrao u jako dobrom seeingu.

Na grafici se vidi koje sam centralne meridijane ispromatrao. Zeleno su dijelovi koji su unutar 30° od meridijana, a žuto unutar 40°. Sve van toga smatran nepouzdano ucrtano. Kada se sve zbroji, vidim da bi dobro došlo još promatranja oko centralnih meridijana 15°, 110° i 220°. Prilika za promatranje tih dijelova Marsa je 5. rujna u ponoć, 20. rujna u 21h i 30. rujna u 20h. Nažalost, do tad će se Mars smanjiti sa sadašnjih 20 lučnih sekundi na 16, što će smanjiti kvalitetu promatranja.



Veliki problem pri izradi karte će biti identifikacija pojava na planetu. Nove albedo karte napravljene su na osnovi fotografija, što daje vjerniji prikaz planeta ali zbog efekata izoštravanja fotografija i kasnijih obrada, primijetio sam da one ne prikazuju najbolje ono što se vidi u okularu. Karte nastale na temelju vizualnih promatranja stare su preko 50 godina i kao takve više ne prikazuju stvarno stanje površine planeta. Albedo pojave se polagano mijenjaju, kako vjetrovi na Marsu razbacuju pijesak i tako mijenjaju njihovu formu i položaj. Problem je dodatno istaknut nedavnom olujom koja je neke dijelova planeta značajno izmijenila. U globalu su sve karakteristike na broju, ali one finese između njih, nijanse i male pojave, nisu.

Koliko truda i sati promatranja ! 

 

 

Ovo je prava devocija prema astronomiji. Skidam kapu.

Promatranje 2018-09-05

Večeras sam imao želju za jednim dobrim lovom na deep sky objekte. Želja mi je bila pročešljati zviježđe Trokuta i uloviti dva kometa, 21P/Giacobini-Zinner i 64P/Swift-Gehrels, ali nebo je imalo druge planove za mene.
Na svoju ,,stalnu" lokaciju u Pokupsko Cerje došao sam u 21:15. Teleskop sam ekspresno pripremio u roku pola sata. Kada kažem pripremio, to mislim na postavljanje, kolimiranje i upucavanje GoTo sustava. Nebo je izgledalo dobro, ali SQM je mjerio čak 21.35 mpas, rekord za ovu lokaciju. Brojke su super iako mi se vizualno nebo nije činilo tako dobro. Čini se kako iskusne oči astronoma unaprijed mogu prepoznati probleme koji će me mučiti večeras, a to je vlaga. Neka uđe u zapisnik kako je temperatura bila 16°C. Prije promatranja otkrio sam kako su mi sve zvijezde napuhane u kugle, što je uzrokovano zagrijanom optikom teleskopa. Odlučio sam pustiti teleskop da se rashladi prije promatranja, a ja sam u međuvremenu prčkao po fotoaparatu.

U 22h krenuo sam s promatranjem. Prvo sam se namjerio na komet 64P/Swift-Gehrels. Smjestio se zgodno blizu NGC 80 pa sam u GoTo ubacio taj objekt i usmjerio teleskop. Ali od NGC80 ništa, jedva se vidio na 143x kao mrlja s nejasnim rubovima. Kako sam NGC 80 već od prije promatrao, čudilo me zašto se slabo vidi. Komet, koji je magnitudu tamniji od galaksije, nije se vidio.
Na traženje kometa sam potrošio 20tak minuta. Kako mi nije išlo odlučio sam pogledati Mars dok je još u OK poziciji. Naredim SynScanu da okrene teleskop prema planetu a on mi javi kako planet nije vidljiv. WTF, pa eno ga svijetli na jugu!? Igranje po kontroleru otkriva kako se on iz 2018. prebacio u 1912.! Ništa, gasi sve i ajmo ispočetka s poravnavanjem GoTo-a. Za 5 minuta Mars je bio u vidnom polju binoviewera.

Na Marsu sam odlučio provjeriti GSO 12mm Plossl okulare, koje sam posudio od Teleskop Centra na testiranje. Učinilo mi se da imaju manje rasapa svjetla i da je slika nešto bolja, ali tada sam ih usporedio sa SkyWatcher 12.5mm Plossl okularima, koje sam dosad koristio i nisam primijetio neku razliku. Vjerujem da se u pravednost usporedbe umiješao sam teleskop, ali o tome kasnije.
Mars je bio lijep, Sinus Sabaeus i Sinus Meridiani su se lijepo vidjeli. Polarna kapa je bila omeđena tamnim rubom, a na istoku se vidjela ,,narančasta palačinka" – Hellas. Argyre je bio na suprotnoj strani diska, uz zapadni limb, gdje se sada već poprilično osjetila faza planeta. Prostor južno od Sinus Sabaeus i Meridiani je bio nejasan splet tamnih i svijetlih regija, a jedna neobična pojava je bila tanka tamna pruga koja je povezivala Mare Serpentisa na istočnom limbu i Mare Erythraeum na zapadnom.

Probao sam 9mm Plossl okulare koji u binovieweru daju 415x, ali seeing, iako je bio pristojan, nije izdržao. Detalji na većem povećanju su izgubili kontrast pa sam zaključio kako je 300x ipak najbolje povećanje za večerašnje uvjete. Nakon Marsa vratio sam se svojim deep sky objektima u Trokutu.


Mars_20180905_2035UT_300x by Vedran Vrhovac, on Flickr

Osnovne informacije
Broj promatranja:   2018-29
Datum:         05.09.2018.
Vrijeme:         22:00 - 00:50
Lokacija:         Pokupsko Cerje
Temperatura:      16°C
Vlažnost:      jako visoka   
Tlak:         
Prozirnost:      Dobra, kasnije magla
Granična magnituda:   21.35
Seeing:         Prosječan
Instrument:      300/1500 GoTo
Sektor neba od RA: 01h 30min DEC: +20° 00' do RA: 02h 00min DEC: +40° 00'
NGC 680, GX E, m=11.9, Ari
143x HP: U okularu vidim dvije mrlje. NGC 680 je veoma tamna, gotovo zvjezdolika. Vidim mali disk sa slabom atmosferom oko nje. Sitna i bez dodatnih detalja. Na par minuta od nje je NGC 678.
NGC 678, GX SB, m=12.2, Ari
143x HP: U istom vidnom polju kao NGC 680. Tamnija je od svoje susjede, vidi se samo skrenutim pogledom i bez ikakvih detalja.
Iznenadila me loša vidljivost objekata, ali nastavljam dalje. SQM i dalje mjeri 21.35. U polju kukuruza 30 m od mene neka živina se časti i proizvodi neugodno zvukove od kojih sam dodatno nabrijan.
NGC 691, GX Sb, m=11.4, Ari
143x HP: Na tren sam vidio nejasnu mrlju skrenutim pogledom tik uz dvostruku zvijezdu. I to je to.
NGC 697, GX SB, m=12.0, Ari
143x HP: Veoma tamna, duguljasta mrlja bez ikakvih detalja.
NGC 776, GX SB, m=12.4, Ari
143x HP: Tražim i tražim ali ne vidim ništa.
214x PLN: Nakon temeljitog traganja za galaksijom nisam je uspio uočiti. Sumnjam kako vlaga u zraku ubija prozirnost ili su mi se zrcala narosila.
NGC 672, GX SB, m=10.9, Tri
143x HP: Tamna, nejasna mrlja, relativno lako uočljiva s obzirom na ostale objekte večeras. Rubovi su nedefinirani, u mrljici nema detalja ali je relativno velika.
IC 1727, GX SB, m=11.5, Tri
143x HP: Ne vidim galaksiju iako mi se na tren učinilo da je NGC 672 dvostruka mrlja. Večeras taj efekt ,,geminifikacije" mrlja je sveprisutan.
NGC 661, GX E, m=12.2, Tri
143x HP: Mala, sitna zvjezdolika mrlja s veoma tankom atmosferom oko nje. Tamna.
Sumnjam kako vlaga jede transparentnost pa sam odlučio prekinuti skakanje po tamnim objektima i prebacujem se na nešto dobro poznato kako bih provjerio situaciju.
Messier 33, GX Sc, M=5.7, Tri
143x HP: Galaksija se vidi solidno, nije spektakularna ali nije ni loša. Vidim tri spiralna kraka s ,,texturom" i NGC 604.
100x UW: Galaksija je sada super kadrirana, taman se pružila preko pola vidnog polja.
G1 Mayall, GC, m=13.8, And
214x UW: Vidim asterizam kraj kuglastog skupa, izgleda kao izdužena mrlja.
300x PLN: Direktan pogled otkriva 2 zvjezdice ali skrenuti pogled otkriva mrlju između njih. Upravo je ta mrlja kuglasti skup Andromedine galaksije.
Nakon provjere već poznatih objekata vratio sam se tamnim flekama.
NGC 750, GX E, m=11.9, Tri
143x HP: Tamna, duguljasta, malena mrlja. Skrenuti pogled otkriva kako mrlja ima dvostruku jezgru. Jedna je maleni diska a druga gotovo zvjezdolika.
NGC 751, GX E, m=12.5, Tri
143x HP: Zvjezdolika jezgrica koja se dira sa NGC 750.
NGC 736, GX E, m=12.1, Tri
143x HP: Tamna, malena mrljica sa vidljivom jezgrom. Na tren mi skrenuti pogled otkriva još jednu jezgricu desno ispod nje. Provjera na Digitized Sky Survey otkriva kako je to višestruka tamna zvijezda.
NGC 753, GX SB, m=12.3, And
143x HP: Vidim zamućene zvijezde s ,,atmosferom" ali ne mogu reći da je to galaksija.
U tom trenu sam se već umorio od neuspješnog traženja objekata. Svi su izgledali jadno ili bili jedva vidljivi. Pogledam sekundarno zrcalo teleskopa a ono je prekriveno rosom. U nerazumnom potezu uzimam krpicu s mikrovlaknima i nježno brišem sekundarno, iako znam da će se vratiti u staro stanje za par minuta. Ponovno gledam NGC 753.
215x UW: Nakon brisanja špigla odma sam jasno vidio galaksiju, kao tamnu i nejasnu ovalnu fleku. Wohooo! Nije bila spektakularna ali se vidjela bez muke.
NGC 688, GX SB, m=12.7, Tri
215x UW: Malena, okrugla mrljica sa jezgrom, tamna.
Obeshrabren mokrim zrcalom i lošom vidljivošću objekata selim se na komet. Iako sam pregledao dobar komad zadanog sektora, ne smatram ga gotovim jer će trebati ponoviti promatranje u boljim uvjetima.
21P/Giacobini-Zinner
100x UW: Sjajan, velik komet sa slabo vidljivim repom dugim oko 10'. Glava kometa je sjajna, ovalna s izraženom kondenzacijom.
120x Microguide: Mjernim okularom mjerim jezgru na dimenzije 75" x  40".
Po završetku promatranja skiciram NGC 891 ali se u međuvremenu diže magla i u 00:50 proglašavam fajrunt.

Neočekivano promatranje na Petrovoj gori

Petrova gora Star Party (PGSP) se trebao održati ovaj vikend, ali prognoza je bila loša. Par dana su se crtale obilate kiše jesenske pa je AD Beskraj odlučio odgoditi PGSP za mjesec dana. Kako to uvijek bude, dva dana nakon odgađanja prognoza se naglo preokrenula i počela je crtati za subotu vedro. Nije se samo znalo koliko će biti vlage, jer se najavljivala kiša kroz dan i razvedravanje tek pred večer. Tek u petak popodne je postalo jasno kako će kiša biti slaba ili nikakva a vedrina postojana. U roku keks su planula mjesta u autu, čim sam na grupi rekao da ću biti jedan od onih koji ide na PG.

Subotnju rutinu sam odradio jutarnjom vožnjom od 100 km po Vukomeričkim goricama. Morao sam propustiti prvi brevet koji se organizira u Velikoj Gorici, ali još sam si prošle godine rekao kako je astronomija prioritet nad biciklizmom. Prošle godine sam proveo 430+ sati na biciklu (18 dana!), što mi je uzelo previše vremena i energije za bavljenje drugim hobijima. Zato sam si donio novogodišnju odluku prema kojoj astronomija ima prioritet nad biciklizmom.

Vratimo se na temu, dok sam još vozio bicikl bilo je oblačno što je budilo skepsu prema razvedravanju. Iako se astronomijom bavim 15 godina nikako da naučim da su oni prevrtljivi, u pozitivnom i negativnom smjeru, jer se oko 14h tako lijepo razvedrilo da sam uspio na kraju izgorjeti na suncu.

Krenuo sam na kraju prema omiljenoj mi planini u 18:15, pokupio Nevena i dao gasa na autoputu. Gore smo bili u 19:45, taman kada se počelo mračiti. Mnogi su zbrojili 1+1 i shvatili kako će nebo biti ubojito pa se gore našlo 6 astrofotografskih setupa spremno za lov na fotone. Ugodno iznenađenje je bio Zoranov Explore Scientific 16" (406mm) dobson.
Osnovne informacije

Broj promatranja: 2018-30
Datum: 08.09.2018.
Vrijeme: 21:00 – 02:15
Lokacija: Poetrova gora
Temperatura: 15°C
Vlažnost: umjerena
Tlak:
Prozirnost: odlična
Granična magnituda: 21.55-21.60
Seeing: prosječan
Instrument: 300/1500 GoTo

Promatranje

Promatranje je započeto na ES dobsonu dok se moj Tristač Mk2 još hladio. Počeli smo rokati s 23mm UWAN okularom od SkyWatchera i OIII filterom po maglicama. Sjeverna Amerika – izgledala je odlično. Vidjeli smo ,,Meksički zaljev", zid nasuprot njemu, ,,Floridu", maglicu Pelikan odvojenu tminom. Potom smo se prebacili na Veil, isti okular. Žamor nastao psovkama divljenja govorio je koliko je dobar pogled. Istočni Veil je ubio, Zapadni isto, ali se jasno vidio Pickeringov trokut. Njegova vlaknasta struktura je bila jasno vidljiva. Laguna, Labud i Orao su sljedeće maglice koje smo pogledali. Bile su već nisko nad horizontom, ali unatoč tome su bile prekrasne. Posebno se dobro vidio Orao, kao na crno bijelim fotkama. Moja skica od prije dva mjeseca je smiješna spram ovog što smo vidjeli. Potom smo se okrenuli ka M13, koji je bio sjajan kao u mom Tristaču, ništa posebno. Razlika je u tome što je bio prošaran zvijezdama, mliječnost u sredini skupa gotovo da se nije vidjela. Na 265x s UWAN okularom (82°) ispunio je pola vidnog polja, a rezolucija skupa je bila tip top! Teleskop smo okrenuli na M51, provjerili kakva je spirala i potom skočili do NGC 7331 i Stefanovog kvitenta. NGC 7331 je izgledao super, s još četiri satelitske galaksije, a Stefanov kvintet je bio u biti četverac, ali samo zato jer se dvije galaksije nisu mogle razlučiti jedna od druge, a ne zato jer se nisu vidjeli. Turneju smo završili na M33 i M27. Potonja je bila tako sjajna da je kvarila noćni vid.

Unatoč užitku korištenja velike aperture, trebalo se vratiti poslu. Čeka me isti sektor neba koji me u srijedu namučio dok sam ga pročešljavao s totalno vlažnim teleskopom. Ta promatranja ne smatram dovoljno kvalitetnim da bih sektor proglasio gotovim.

Na početku promatranja usmjeravam teleskop prema Cats Eye i NGC 7009.

NGC 6543, PNEB, m=8.1, Dra

542x PLN: Za promatranje sam posudio Borisov Powermate 2.5x. Unatoč povećanju od 540x nisam uspio uočiti neke fantastične detalje, samo ovalni oblak s obodom i centralnom zvijezdom.

NGC 7009, PNEB, m=8.0, Aqr

542x PLN: Istu kombinaciju s NGC 6543 upotrijebio sam na NGC 7009. Vidio sam veliku, sjajnu ovalnu maglicu. Bila je tamnija u sredini s jasnim ovalnim prstenom oko središta i dijametralno suprotnim ,,pipcima" koji su završavali kvrgama. Mjernim okularom na 300x mjerim dimenzije maglice na 20"x12.5", bez izdanaka. Skiciram viđeno.


NGC 7009 (2018) by Vedran Vrhovac, on Flickr

Krenuo sam od NGC 80 u nadi kako ću opaziti komet u blizini ove galaksije. Od kometa ništa.

NGC 80, GX E-S0, m=12.1, And

143x HP: Malena, ali ne odveć tamna mrljica sa svjetlom jezgrom. Okolo ima još mrljica – NGC 83, NGC 93, NGC 86 i NGC 79.

NGC 83, GX E, m=12.5, And

143x HP: Tamna, okrugla i mrvicu svjetlija u sredini. Iznad nje su tri zvijezde istog sjaja u trokutastoj formaciji.

NGC 93, GX Sb, m=13.2, And

143x HP: Tamna, sitna fleka bez detalja.

NGC  79, GX E-S0, m=14.0, And

143x HP: Sitna, veoma tama mrljica vidljiva samo skrenutim pogledom. Izgleda kao mutna zvijezda.

NGC 86, GX S, m=14.8, And

143x HP: Sitna, veoma tamna mrljica bez detalja, vidljiva samo skrenutim pogledom. Smjestila se kraj zvijezde.


Sektor neba od RA: 01h 30m DEC: +20° 00′ do RA: 02h 00m DEC: +40° 00′



NGC 680, GX E, m=11.9, Ari

143x HP: Okrugla, svjetla, malena mrlja koja je prema sredini svjetlija. Središte joj je maleni svijetli disk, gotovo zvjezdoliko.

NGC 678, GX SB, m=12.2, Ari

143x HP: Svjetla, ovalna, mrlja s prugom po sredini.

NGC 697, GX SB, m=12.0, Ari

143x HP: Duguljasta fleka, poprilično velika, svjetla ali bez detalja.

NGC 691, GX Sb, m=11.4, Ari

143x HP: Tamna, nejasna fleka, velika i mrvicu svjetlija u sredini. Bez drugih detalja.

NGC 776, GX SB, m=12.4, Ari

143x HP: Tamna, relativno velika ali nejasnih rubova i bez detalja.

NGC 672, GX SB, m=10.9, Tri

143x HP: Tamna, velika mrlja nedefiniranih rubova sa svjetlom prugom po sredini.

NGC 661, GX E, m=12.2, Tri

143x HP: Svjetla, ovalna mrlja sa izraženom središnjom kondenzacijom. Drugi detalji nisu uočeni.

NGC 750, GX E, m=11.9, Tri

143x HP: Izdužena mrlja, svjetla, solidnih dimenzija. Na tren mi se čini kako mrlja ima dvije jezgre, a ne jednu. Provjera u DSS-u i CdC-u otkriva kako je druga jezgra NGC 751.

NGC 751, GX E, m=12.5, Tri

143x HP: Druga ,,jezgrica" u galaksiji NGC 750.

NGC 736, GX E, m=12.1, Tri

143x HP: Okrugla, tamna galaksija sa sitnom zvjezdolikom jezgrom.

NGC 753, GX SB, m=12.3, And

143x HP: Tamna mrlja, nejasnog oblika i blago svjetlija u središtu. Solidnih dimenzija.

NGC 687, GX S0, m=12.3, And

143x HP: Sitna, okrugla mrljica, u globalu tamna ali ima sitnu, izraženu jezgru.
Abell 262

Nakon NGC 687 nabasao sam na jato galaksija Abell 262. Ovo jato galaksija udaljeno je oko 210 milijuna svjetlosnih godina i sastoji se od 40 do 100 galaksija.

Abell 262, GX CL, m=?, And

143x HP: Pogled kroz Hyperiona otkriva više mrljica na mjestu galaktičkog jata. Prebacujem na 7mm UWAN okular. Kada sam vidio jato galaksija opsovao sam, jer sam znao kako ću se zapetljati i kasnije na kompjuteru provesti puno vremena u pokušaju da sve viđene mrlje identificiram.

214x UW: Vidim više mrljica, neke od njih su grupirane, gotovo se diraju. Krećem od te zgusnute grupe, napadam je s lijeva na desno. Imam problema s identifikacijom grupe, prema gruboj skici s terena mislim da sam ulovio NGC 704B, NGC 704, 705 i 708. Identifikaciju galaksija treba uzeti sa skepsom i ne kao konačnu. Duguljastu jezgru u NGC 708 mogla bi objasniti zvijezda m=14.7 blizu njene jezgre. Dotična zvijezda je dovoljno tamna da se umaskira i stopi s jezgrom galaksijom. Postoji mala sumnja kako je NGC 704B u biti PGC 6945, ali ta je m=15.7, iako na fotografijama izgleda puno svjetlije. Svakako je potrebno ponoviti promatranje ovog jata.

NGC 704B, GX, m=14.6 – tamna mrljica, ovalna i svjetlija u sredini.
NGC 704, GX S0, m=12.8 – veoma tamna mrljica, okrugla i bez detalja.
NGC 705, GX E, m=13.6 – veoma tamna, duguljasta, bez detalja i nejasnih rubova.
NGC 708, GX E, m=12.7 – veća od ostalih, ovalna s duguljastom jezgrom, tamna.

Nakon što sam riješio zgusnutu grupu, idem loviti galaksije okolo.

NGC 703, GX E-S0, m=13.3 – tamna, ovalna i svjetlija u sredini. Tik uz nju je zvijezda m=15.6, koja mi na trenove izgleda kao mutna pa mislim da vidim još jednu galaksiju.

Tik iznad guste grupe uočavam još dvije mutne zvijezde kako se diraju. Iako izgledaju magličasto, provjera u CdC otkriva kako su to zvijezde m=14.2 i 14.5. Čudi me kako su me tako relativno sjajne zvijezde uspjele zavarati da su mutne mrljice. Idem na mrljicu još više iznad središnje grupe. Ona se isto čini dvostruka.

NGC 710, GX Sc, m=13.7 – dvostruka nejasna mrlja, veoma tamna i bez jasne jezgre, diraju se. Jedna od tih mrlja je N710, a druga je dvostruka zvijezda m=15.5 razdvojena 6.5".

Pola vidnog polja u smjeru 3h smjestila se samotna galaksija.

NGC 714, GX S0, m=13.1 – Tamna, duguljasta pruga svjetla, solidno velika.

NGC 717, GX S0, m=13.9 – veoma tamna pruga svjetla, bez detalja.

Nakon muke u Abellu 262, sektor neba je bio gotov. Prelazim na drugi.


Sektor neba od RA: 02h 00m DEC: +20° 00′ do RA: 02h 30m DEC: +40° 00′


NGC 855, GX E, m=12.6, Tri

214x UW: Sjajna mrlja u obliku izduženog ovala, ima prugu svjetla po sredini i solidnih je dimenzija.

NGC 784, GX SB, m=11.7, Tri

214x UW: Tanka, duga, tamna i blago zavojita linija svjetla. Bez dodatnih detalja.

NGC 783, GX Sc, m=12.2, Tri

214x UW: Svjetla mrlja ali nejasne forme, tj. bez vidljivih rubova, samo kopni u tminu. Svjetlija je u sredini i manjih dimenzija. Bez dodatnih detalja.

NGC 785, GX E, m=13.0, Tri

214x UW: Sitna, okrugla i sjajna mrlja s neproporcionalno velikom svjetlom središnjom regijom.

NGC 777, GX E, m=11.5, Tri

214x UW: Sitna, okrugla mrlja. Ima sjajno središte s tankom ,,atmosferom" oko njega.

NGC 890, GX E, m=11.2, Tri


214x UW: Sjajna galaksija, ovalna u obliku. Središte joj je veoma sjajno i također ovalno.

NGC 940, GX S0, m=12.4, Tri

214x UW: Malena, okrugla mrlja koja je svjetlija prema sredini.

NGC 925, GX SB, m=10.1, Tri

214x UW: Lako uočljiva pruga svjetla s tankim tamnim obodom. Duga i svjetla.

NGC 818, GX SB, m=12.5, And

214x UW: Umjereno sjajna, ovalna mrlja manjih dimenzija. Sjajnija prema sredini.

NGC 828, GX Sa, m=12.3, And

214x UW: Tamnija, ovalna mrlja i blago svjetlija prema sredini.

S NGC 828 sam dovršio sektor neba. Bilo je već 2:15 ujutro pa sam odlučio reći fajrunt za večeras i krenuti kući. Bila je odlična noć na Petrovoj gori.

Napomena

U rujnu sam za sad ulovio 20 novih objekata i ukupan konto doveo do 1281.

Bravo Ach! 
Žao mi je što i ja te večeri nisam više škicao kroz velike cevke. Ali sve ti to dopuniš svojim opisima. 

Promatranje 2018-10-04

Ovo je bio jedan kratki, neplanirani izlet u Vukomeričko gorje. Nadao sam se promatrati na Petrovoj gori, u sklopu PGSP-a, ali prognoza se pokvarila pa sam odlučio iskoristiti priliku, kakva god ona bila.

Nebo nije bilo loše, SQM je mjerio oko 21.15 do 21.20 ali bilo je vlage. Očito protiv nje nema lijeka na malim nadmorskim visinama (165 m). Odlučio sam promatrati dio Pegaza, prema Labudu, ali sam otkrio kako imam ,,rupu" u Orlu pa sam se na kraju na njega namjerio.

Osnovne informacije

Broj promatranja:                2018-31
Datum:                                  04.10.2018.
Vrijeme:                                20:10 – 21:30
Lokacija:                                Pokupsko Cerje
Temperatura:                       10°C
Vlažnost:                               visoka
Tlak:
Prozirnost:                            Dobra
Granična magnituda:          21.15 mpas
Seeing:                                  Prosječan
Instrument:                          300/1500 GoTo


Promatranje

Postavljanje teleskopa je prošlo bez nekih drama i u 20:10 sam bio spreman za akciju. Rupa u Orlu pokriva dio neba od RA: 19h DEC +0° do RA: 20h DEC +20°.

NGC 6760, GC, m=9.0, Aql

143x HP: Sjajan, lako uočljiv oblak, solidnih dimenzija. Malo je svjetliji prema sredini. Skrenuti pogled otkriva slabu granulaciju.
214x PL: Granulacija se malo lakše uočljiva. Skrenutim pogledom vidim magličaste prstiće koji vire iz skupa.

NGC 6749, GC, m=12.4, Aql

143x HP: Veoma taman flek, vidljiv samo skrenutim pogledom. Okolne zvijezde Mliječnog puta ga malo skrivaju.
214x PL: Mala mrljica, vidljiva na mahove skrenutim pogledom.

NGC 6755, OC, m=7.5, Aql

100x UW: Oblak, sitnih, finih zvijezda, lako uočljiv i pokriva oko 10′. Zvijezde su podijeljene u dvije zasebne grupe, a ukupno ih u skupu ima oko 50 tak zvijezda. Zvijezde su slične po sjaju s nekolicinom supraponiranim sjajnih zvijezda iz Mliječnog puta.

NGC 6756, OC, m=10.6, Aql

100x UW: Malen, zbijen skup koji pokriva oko 3′ u širini. U sredini je oblačak nerazlučenih zvijezda.
214x PL: Središte skupa je i dalje nerazlučeno, ali gore lijevo od njega su dvije zasebne grupe zvijezda.

NGC 6790, PNEB, m=10.5, Aql

214x PL: Ništa nisam uočio ali ubacujem OIII filter da vidim hoće li on otkriti maglicu. Jedna zvijezda je u OIII filteru sumnjivo sjajna.
300x PL: OIII filter je i dalje u okularu. Uočavam malu, blago ovalni disk s veoma visokim površinskim sjajem. U tom disku nisam uočio nikakvu strukturu ili središnju zvijezdu.

NGC 6807, PNEB, m=12.0, Aql

214x PL: Tražio sam maglicu s OIII filterom ali bez uspjeha. Probao sam i na većem povećanju.

NGC 6804, PNEB, m=12.0, Aql

214x PL: S OIII filterom vidim veliku, okruglu mrlju bez detalja u sebi.

NGC 6803, PNEB, m=11.4, Aql

143x HP: Tražio sam maglicu s OIII filterom ali bez uspjeha. Probao sam i na 214x, također bez uspjeha.

NGC 6781, PNEB, m=11.4, Aql

143x HP: Velika, sjajna, okrugla mrlja bez detalja. Slična je pojavi kao NGC 6804, ali sjajnija.

Collinder 401, OC, m=n/a, Aql

143x HP: Nema tu ničeg nalik na skup, barem vizualno.

Berkeley 43, OC, m=n/a, Aql

143x HP: Ponovno skup kojeg vizualno ne mogu detektirati.

NGC 6738, OC, m=8.3, Aql

143x HP: Velika, trokutasta nakupina zvijezda od možda 50tak članova. Pojedine zvijezde su različitog sjaja, rijedak je.

U tom trenu sam dovršio dio neba od RA: 19h DEC: +0° do RA: 20h DEC: +10°. Bio sam već umoran i malo me umorilo traženje nevidljivih planetarki pa sam u 21:30 odlučio zaključiti promatranje.

 
Ja to ne stignem ni pročitati i pogledati na karti pa se divim kako ti stigneš pogledati

Radim na obradi skica Marsa, ovo je još debeli work in progress pa više shvatite kao trailer onog što dolazi

Albedo karta planeta nastala u Photoshopu nabrzaka na osnovu šablona od kojeg će nastati konačna karta. Za usporedbu je tu karta planeta koju je napravio D. Peach s 1m teleskopom


Rotacija planeta nastala na osnovu WIP karte kreirane od skica