I post koji ste vjerojatno svi čekali 

Veliki teleskop

Prije 10 dana došao je email sljedećeg sadržaja:

Dear Vedran Vrhovac,
Thank you for your order! Your article has finally reached our warehouse and will be shipped soon.

To je to, nakon 7 mjeseci čekanja veliki teleskop koji sam naručio spreman je za isporuku. Sljedećih dana sam čekao email s podacima za praćenje pošiljke. Podaci o pošiljci su konačno stigli u ponedjeljak i krenulo je bjesomučno stiskanje ,,F5" na stranicama dostavne tvrtke. Ponedjeljak – nema pomaka. Utorak – pošiljka preuzeta. Srijeda – pošiljka se nešto mota ono Municha. Četvrtak – pošiljka stigla u Hrvatsku. Opa! Pale se alarmi, hoće doći u petak ili ponedjeljak? Pošiljka je u skladištu samo 4km, da uzmem škare za žicu i krenem noću u ,,oslobađanje teleskopa"?. Držao sam fige i samo govorio ,,dođi u petak, dođi u petak, dođi u petak...".

Petak ujutro, 7:05, stiže poziv: ,,G. Vrhovac, imamo pošiljku za vas". Dogovaram sa dostavljačem detalje preuzimanja, sjedam u auto i pičim do svojih. Otkrivam gdje je kamion, mašem, zovem i eto dostavljača minutu kasnije, iskrcava paletu s ogromnom kutijom u dvorište. Trag tinte na papiru i to je to, ostao sam solo s paketom.

Velkiša

  

Super izvjestaj Vedrane!

Lijepa proslava godisnjice udruge. Svaka cast sto ste se odrzali toliko dugo, a sad mozete gustati u "mrcini" ljepotama nocnog neba!

  

Ovo još nije na Zvjezdopisima tako da imate eksluzivu (s tipfelerima) od sinoć.
Kasnije dodam koju fotku.

2023-07-12 Jošavica

Već mjesec dana traje drama s mojim novim teleskopom – Taurusom T500. Nakon testiranja i mjerenja zaključak je da su trussevi, tj. štange koje drže teleskop na okupu, 20mm predugi. Iz tog razloga mi je fokus samo 2-3mm iznad ruba fokusera, što nije dovoljno za sve okulare. Nakon što sam ustanovio grešku s dobavljačem sada čekam nove trusseve ispravne dužine. U međuvremenu mi doma leži teleskop sa zrcalom od 508mm faking milimetara! Što da radim? Naravno da sam nešto iskemijao.

Doskočio sam problemu i osmislio adapter koji mi je Lovro isprintao. Adapter omogućava da 1,25" okulare gurnem u cijev 2" fokusera kako bi ih primaknuo fokusu. S adapterom mogu postići fokus s planetarnim okularima koje imam, kao i sa SkyWatcher Panorama. APM Zoom, koji ima najkorisniji raspon povećanja, je nažalost i dalje van funkcije. Situacija je takva kakva je pa sam se s takvim djelomično korisnim teleskopom zaputio u mrak.

Na put sam krenuo oko 20h. Vozio sam po magistralama do Jošavice, bez autoceste, i razlika u vremenu dolaska je bila u samo 5 minuta. Krenuo sam tako rano da sve lijepo postavim bez žurbe i strke, ipak je veliki teleskop u igri. Osim toga, želio sam da se teleskop čim bolje ohladi.

Na putu do Jošavice shvatio sam da u atmosferi ima puno prašine. Zalazak je bio okupan u zlatnim i bakrenim tonovima što je značilo da je pola Sahare u zraku. Takva situacija ne slovi dobro za prozirnost, opet ću imati mliječno, svijetlo nebo. Tako je i bilo na kraju kada sam konačno stigao na lokaciju. Okolna brda su sva bila presvučena nekom patinom, kao da je izmaglica u daljini.

Kada sam došao na brdo, puhao je lagani južni vjetar (dovoljno da teleskop učini samovoljnim), bila su 24°C uz iznimno suh zrak. Dakle ni truna vlage, svaki korak je dizao prašinu. Da tome doskočim, pošto je zrcalo na Taurusu više izloženo prašini, kupio sam ceradu za šatore koju razvučem prije postavljanja teleskopa. Na taj način barem u krugu 2m oko teleskopa se ne diže prašina. Osim suhog vremena, dočekali su me komarci i skakvci, a u travi su zrikvaci bili zaduženi za zvučnu kulisu.

Nakon što sam postavio i složio teleskop, a to je stvarno proces od samo 10 minuta, zabavljao sam se fotkanjem okolice. Pustio sam teleskop da se malo ohladi kako bih ga mogao kolimirati. Sam proces kolimacije je čudan. Koristim laserski kolimator koji je dobro kolimiran. S njim podesim sekundarno zrcalo, potom primarno, ali kako sam paranoičan spram tih lasera, uvijek provjerim na zvijezdama situaciju. Zvijezde nakon te kolimaciju pokazuju skroz drugu priču, uvijek imam još dosta za šarafiti. Sljedeći put ću probati kolimaciju sa chessierom, koliko god bila muka raditi s njim na ovako velikom teleskopu. No kada sam podesio na Sjevernjači kolimaciju trebalo je još pričekati samo mrak, koji kreće od 23:20. Na agendi je bilo skiciranje M8.

Kada se već dovoljno smračilo, oko 22:45, krenuo sam skicirati zvijezde u M8, a maglici ću se posvetiti kada padne astronomski mrak. Zvijezde uzimaju dosta vremena i šteta noć trošiti na njihovo pikanje po papiru. Ovaj put sam varao pa sam zvijezde sjajnije od 11. magnitude isprintao na A4 papiru, kako bih lakše zadržao proporcije na skici. Pikanje zvijezda sam odradio na 142x, koristeći 15mm SkyWatcher Panoramu okular. Onda sam shvatio manu svog adaptera, ne mogu staviti OIII filter koji stvarno treba kod maglica ovako nisko nad horizontom da bi prodisale. Morao sam se vratiti na 23mm SkyWatcher Panoramu da mogu staviti filter i onda maglicu pikati s njim. Ovo je sakrilo dio detalja koji se mogao vidjeti i bez filtera u maglici. Sa skiciranjem sam bio gotov oko 23:45 i onda sam odlučio preći na druge objekte.

Prvo sam bacio pogled na M22, nije izgledao nešto posebno pa ga neću niti spominjati previše.

Sljedeća stanica je bila M57. Odlučio sam vidjeti mogu li uočiti središnju zvijezdu u njoj. Ubacio sam 3,2mm okular za bijesno povećanje od 670x i krenuo zvjerati po maglici. Dakle, M57 je bila ogromna. Inače je sitna, ali kada je vidite na ovom povećanju zauzima valjda 1/5 vidnog polja. Filing je kao da vam mrav hoda preko objektiva kamere pa izgleda kao Godzilla na snimci/fotografiji. Unatoč tome što je maglica bila ogromna, od središnje zvijezde ništa. Mooožda sam u jednom trenu uoči magličastu kvrgicu u sredini maglice, ali daleko je to od zvjezdolike pojave koju bih trebao vidjeti. Nažalost, toliko sam se fokusirao na središnju zvijezdu da ostatak maglice nisam doživio, iako ovako iz glave pamtim da je bio pun finih nijansi i detalja.

Nakon M57 na red je došla NGC 6543. Imam želju u ovoj planetarnoj maglici uloviti detalje. Unatoč želji nije mi večeras pošlo za rukom. Maglica je ekstremno sjajna u okularu, izgleda kao spljošteni prsten ili pravokutnik sa izrazito zaobljenim vrhovima. Kad kažem prstenasta struktura, mislim na to kako se vidi da je obod maglice sjajniji od središta, iako je razlika u sjaju malena. U sredini se od bliještanja maglice jedva nazire središnja zvjezdica. Ne mogu reći da je ovaj pogled otkrio nešto više od tipičnog pogleda na maglicu kroz 300mm.

Kako sam već imao to bijesno povećanje namješteno, prebacio sam se na M13. Znate kako izgleda M13 kroz 500mm? Ne znam jer ne stane u vidno polje. Vidio sam veliku masu zvijezda, zgusnutu u sredinu, ali bez mliječnosti, s bezbrojnim lancima zvijezda koji izviru na sve strane. Skup je izgledao kao glava Meduze, gdje je glava sama jezgra skupa, a ,,zmijska frizura" predstavlja te lance. Sam skup je bio veći od vidnog polja okulara. Inače, na ovom povećanju su zvijezde zbog seeinga (a vjerojatno i okulara koji visi u adapteru) izgledale kao mali diskovi. Kada sam se izdovoljio na bijesnom povećanju, prebacio sam se na 15mm SkyWatcher Panoramu i ugodnijih 143x. Želio sam samo baciti pogled na skup i krenuti dalje. E pa tu su se stvari otele kontroli. Dakle, M13 je izgledao bolje nego na bilo kojoj fotografiji koju sam vidio. Da, možda fotografije pokažu više, ali ta kombinacija sitnih, a opet ne pretjerano svijetlih zvjezdica i to njih na stotine. Fotografije uvijek ,,preprže" zvijezde i ispadnu nekako velike, ne znam kad će se na fotografijama zabilježiti ta delikatnost sitnih zvjezdica. Možda ako Hubble okine kakvu osrednju ekspoziciju, da zvijezde ne izgore, pa tu fotografiju resempliraju na rezoluciju od cca 1 lučne sekunde. Ono što je još bilo bolje, kada sam pažnju maknuo s tog grozda zvjezdica shvatio sam da se pri rubu skupa, među lancima i nizovima zvijezda, krije još jedna populacija finih, sitnih zvjezdica. Nisam ih čak vidio kao pojedinačne, nego kao fino granulirani slabašan plavičasti sjaj. Jesam rekao plavičast? Nisam obraćao pozornost na boje, ali nekako pamtim da su bile plavičaste. Promjer skupa sam procijenio na 2/9 vidnog polja, tj. oko 7,5 lučnih minuta.


M13 by Jasmin Dolamic, on Flickr
Ova fotka gledana, dok ne kliknete na nju da je vidite u full rezi, dočarava pogled na M13 pri 143x.

U jednom trenu sam malo pomaknuo teleskop od M13 i uočio sjajnu, veliku, ovalnu fleku – galaksiju. Galaksija je u središtu imala disk neznatno svjetliji od ostatka galaksije, a u središtu tog diska krila se zvjezdolika jezgra. Ova galaksija je čest suputnik na fotografijama M13 a radi se o NGC 6207.

Neobično je opet ručno tražiti objekte, ali moram priznati da je gušt. I dalje sam brži od GoTo i jednostavno nema tog petljanja po tupim tipkama kontrolera na kojem 5x moram stisnuti ,,Yes" s razmakom od sekunde da bi se teleskop pokrenuo. Uz gušt traženja objekta očito je kako su kuglasti skupovi večeras raspoloženi pa sam se prebacio na M92. Na 143x ukazao mi se grozd zvijezda sa mliječnom, ovalnom jezgrom koju čak niti moćnih 508mm nije razlučilo na ovom povećanju. M92 je pokazao nekoliko tuceta pojedinih zvijezda, a najviše mi je pažnju zaokupio vijugavi lanac zvijezda koji se pružao s lijeva na desno, malo ispod jezgre i u obliku položenog, spljoštenog slova ,,S". Promjer skupa sam procijenio na 1/7 vidnog polja, tj. oko 5 lučnih minuta.

Već je bilo prošlo 00:30 i trebalo je razmišljati o završetku promatranja. Ipak je sutra radni dan. Šteta, jer vrijeme je bilo više nego ugodno. Kratki rukavi, 22°C i još uvijek okoliš suh kao barut. Za kraj sam odlučio baciti pogled na jedan obližnji kuglasti skup, na pola puta između M13 i M92. Iz trećeg pokušaja sam ga uspješno naciljao, a radilo se o NGC 6229. Skup se pri 143x puta prikazao kao sjajna gruda svjetla, relativno malena i veoma sjajne jezgre. Zapravo je profil sjaja skupa bio takav da mu je naglo raste sjaj prema od ruba prema središtu, a samo središte je neproporcionalno veliko. Pojedine zvijezde nisam vidio, već samo grubu granulaciju pri rubovima. Ništa neočekivano, povećanje je ipak relativno maleno, a NGC 6229 se smjestio na 100.000 svjetlosnih godina od nas te je jedan od udaljenijih kuglasti skupova. Promjer skupa sam procijenio na 1.1 lučnu minutu koristeći dvije sjajne zvijezde na desno od skupa.

Nakon NGC 6229 bilo je krajnje vrijeme da pakiram prnje i krenem kući. Već je kucnulo 00:45, a do doma imam sat vremena vožnje. Na kraju sam potrošio 10 minuta na fotografiranje panorame horizonta, kako bi se vidjelo u kojem smjeru ima svjetlosnog onečišćenja i do kud. Kada sam s tim poslom završio upakirao sam sve u auto i točno u 01:30 krenuo kući. Reći ću samo da mi treba više vremena za spremiti okulare nego teleskop.

Reći ću samo da skroz čitam tvoje zvjezdopise i primjećujem da su se počele pojavljivati boje u tekstovima.   

Ako bude sreće,  dolazim na LSP da samo 2 minute pogledam M13 kroz to čudo. Poslije toga mogu odmah doma.

Mislim da trebaš već sada napraviti listu čekanja za tvoj okular kad imaš najvećega.


 

Super! Kakvi će tek pogledi biti kada se svi problemi riješe i kada nebo bude odlično.

Lijepa pričica. Gledao sam jednom davno M13 kroz hvarski teleskop (65 cm). To zrcalo i nije neke kvalitete, jer služi isključivo za fotometriju, ne sjećam se detalja ni povećanja, ali bilo je impresivno. Možeš možda na fotografiji vidjeti više detalja, ali prema doživljaju slike u okularu, to je novinski papir.

Wow, kakva priča! Meni s ečini da bi astrofotografi trebali koji puta "svoje" objekte pogledati kroz veliki teleskop. Čisto da se dobije osjećaj kako napraviti neku prirodniju obradu.

Ima na stranici obsession teleskopa usporedba pogleda na M13 kroz razne promjere primarnih ogledala - od 12,5 do 25 inča. Pa uz to jedan pogled kroz 8".
Svaki puta kad sam poželio i kratko imao celestron 8 sjetio bi se te slike...
Za centralnu zvjezdicu u M57 kažu da treba 17". Znači kad bude bolje nebo.
Ili i visina.
Čitao sam jednom da su razdvajali Antaresa 15" obsessionom ali - s 2400 m - bili su na parkingu pored velikog teleskopa na Kanarima :)
Kad budeš mogao koristiti okulare koje želiš, to će biti prava stvar.

 

Posrala me još jedna vedra noć koju sam proveo sa starim drugom Hrastom. Baš sam ovih dana završio prekucavanje dnevnika za 2006. godinu pa me podsjetilo kako smo prije skupa išli na brda. Malo me šorala nostalgija.

U međuvremenu, dok ne opišem ostatak promatranja evo skica M8 kroz Taurusa. Cca 3h eskpozicije kroz 2 noći

Skica ti je brutalna! 

Kad vidim tvoju skicu, tek onda mi je jasno koliko malo se vidi kroz moj mali instrument..

No, kako to da ova skica nije okularnog oblika?

Jer bi morao odsjeći 2/3 maglice 

Ljepota!

Bolja tvoja skica nego moja fotografija