Ja sam kupio više 1,25" adaptera u kojima držim ta 4 okulara koje koristim stalno i onda ih ubacujem u 2" baader click lock. Jednostavnije je.

Drago mi je da si uživao. Je, kod opažanja nema pravila, netko proleti zilion objekata, netko gušta sat vremena na svakom... glavno je da si zadovoljan! Ja sam postal tak lijen da razmišljam o Hershelovoj metodi (nabiješ skop u nekom smjeru, niš ne diraš i gledaš kaj bu prošlo kroz vidno polje)... nema sporijeg od toga.

Meni je ClickLock došao našarafljen na Maku (Edi je to napravio) i definitivno najbolja stvar...pogotovo za EQ montažu gdje stalno moram mijenjati položaj dijagonala. Vjerojatno ću uzeti 1.25 adapter za dobsona pa ću podijeliti dojmove.

Ja sam pred koji mjesec uzeo ovaj adapter:

APM 2-1,25

Nisam bio spreman puknuti 100€ za Baader, a i po netu su se dosta ljudi žalili na njega, pa sam se ipak odlučio za jeftiniju verziju od APM-a.

Dobar je, uz sitne nedostatke.. Ne ide potpuno glatko, pa malo živcira, ali to sam riješio sa WD PTFE dry lube, tako da su pokreti sada savršeno glatki..
Drugi nedostatak je relativno mali prsten s kojim se zateže, pa je malo nespretno sa debljim okularima, no to ću isto riješiti sa malo širim ringom koji ću montirati na postojeći, samo nikako uhvatiti vremena to nacrtati i isprintati..

Uglavnom preporodio sam se s ovim adapterom 

Aaaa taman je taj došao s teleskopom, on je još iritantniji od Baadera 

Podmaži ga, a proširenje ti napravim kad budem za svoj radio.

Osim ako te nešto treće muči?

Ma da, taj prsten je težak za okretanje pa ga često ne pritegnem dovoljno. A kad ga ne pritegnem dovoljno, onda APM Zoom okular zafrkava jer umjesto da mijenja fokulnu duljinu, on se vrti u adapteru i tako u krug. Budem ga probao izliječiti tvojim metodama, ako ne pomogne budemo se čuli.

Citat: Acheron  u 02.06.2025. u 12:09:15 satiMa da, taj prsten je težak za okretanje pa ga često ne pritegnem dovoljno. A kad ga ne pritegnem dovoljno, onda APM Zoom okular zafrkava jer umjesto da mijenja fokulnu duljinu, on se vrti u adapteru i tako u krug. Budem ga probao izliječiti tvojim metodama, ako ne pomogne budemo se čuli.

Ima rješenje! zove se cijanofiks :)

Kako se potegnulo pitanje razdvajanja višestrukih zvijezda, odlučio sam vidjeti koje su granice mog APM-a 140/980. Kao dobar ED refraktor s velikim promjerom, trebao bi biti dobar na dvojnim zvijezdama.

Postoje dva kriterija za razlučivanje. Prvi je Dawesov kriterij, gdje se gleda kada dvojna zvijezda prvi put pokazuje naznake ,,8", tj. na kojoj kutnoj udaljenosti se može vidjeti da je riječ o dva objekta. Kutna razlučivost po ovom kriteriju se računa pomoću popularne formule 116/D=R, gdje je D promjer objektiva u milimetrima, a R rezolucija u lučnim sekundama. Po ovoj formuli 140 mm refraktor, bez utjecaja drugih optičkih aberacija, može razlučiti do 0,83 lučne sekunde.

Drugi kriterij za razlučivanje, koji ću ja nazvati ispravnijim, je Rayleighov kriterij. U njemu se gleda kada dvije zvijezde vidimo kao dva objekta koji se diraju. Razlučivost po Rayleighovom kriteriju računa se po formuli 138/D=R, gdje je D promjer objektiva u milimetrima, a R rezolucija u lučnim sekundama. Ova formula kaže da 140 mm teleskop može teoretski razlučiti 0,99 luč. sekunde.

Stvari nisu jednostavne. Razlučivost teleskopa ovisi o valnom duljini koja dominira kod promatrane zvijezde. Ako zvijezde grubo podijelimo u četiri kategorije, plave, bijele, žute i crvene s njima svojstvenim valnim duljinama od 450, 500, 580 i 620 nm, rezolucija teleskopa po oba kriterija se mijenja ovisno o valnoj duljini svjetla. Kako je naše oko u mraku najosjetljivije na valne duljine koje odgovaraju tirkiznoj boji (cca 498 nm), zvijezde koje zrače najviše u tim valnim duljinama vidimo kao bijele.

Puna formula za razlučivanje po Rayleighovom kriteriju kaže sljedeće:
θ=1,22λ/D
θ je u ovom slučaju u radijanima tako da je potrebno pomnožiti s 206265 kako bi se dobila vrijednost u lučnim sekundama. Osim toga, bitno je da su valna duljina (λ) i promjer objektiva u istim mjernim jedinicama. Prema toj formuli razlučivost teleskopa za naše zvijezde različitih boja je sljedeća:
Boja zvijezde   Valna duljina   Rezolucija u luč. sekundama
Plava   450 nm   0,81
Bijela   500 nm   0,90
Žuta   580 nm   1,05
Crvena   620 nm   1,12

Jasno se vidi kako zavisno o valnoj duljini rezolucija teleskopa može varirati oko 35%. U grubo, za postići istu razlučivost kod crvene zvijezde u odnosu na plave, treba nam 35% veći teleskop. Isto tako se vidi da su one općenite formule, 116/D i 138/D, centrirane na žuto-zeleno svjetlo od oko 550 nm te su kao takve samo aproksimacija.

Naoružan ovim znanjem krenuo sam u traženje dvojnih zvijezda na granici razlučivosti mog teleskopa. Koristeći Cartes du Ciel kreirao sam listu zvijezda s razmacima od 0,8 do 1,2 lučne sekunde prema Washington Double Star (WDS) katalogu. Pritom sam pripazio da zvijezde budu sličnog sjaja kako njihovo razlučivanje ne bi omeli veliki kontrasti. Konačne vrijednosti za razmak među komponentama preuzeo sam sa StelleDoppie, gdje je taj razmak često naveden na drugu decimalu i naglašene su zvijezde koje imaju promjenjivi razmak zbog svojih orbita oko centra mase.

Probno promatranje sam odlučio raditi s balkona. Nije idealna lokacija zbog silnog betona i asfalta, ali zvijezde koje sam odabrao su 45° ili više nad horizontom.
Napomena: Kada računam smjer zvijezde, to je u smjeru kazaljke na satu od osi vertikalne osi u okularu. U kratko, pomaknem teleskop prema gore, to je smjer 0h i onda gledam na koju kazaljku sata padne pratilja u odnosu na primarnu zvijezdu.

STF 2114; D*; d=1,19"; m=6,72, Oph
64x: Duguljasta zvijezda u smjeru 6h.
128x: Jasno vidim ,,8", tj. dvije kvržice koje se diraju, a pratilja je sada u smjeru 2h.
196x: Dvije zvijezde, taman razdvojene crnom crticom. Razlika u sjaju među komponentama je umjerena, pratilja je i dalje na 2h.
306x: Dvije zvijezde, crna crta među njima je nestala zbog lošeg seeinga. Ako mrvicu bolje izoštrim i čekam da se slika smiri, opet vidim dvije kvržice jednu do druge. Pogled nije ništa bolji nego na 196x.
360x: Seeing je puknuo na ovom povećanju.

STF 2114 je bijela zvijezda tako da je teoretska razlučivost teleskopa oko 0,9 luč. sekundi. Ovdje sam razdvojio zvijezdu koja je 32% iznad te granice.
Odlazim do STF 2094, ali blizu je planetarna NGC 6210 pa prvo nju provjeravam.

NGC 6210; PNEB; m=10; Her
64x: Blago čupava zvijezda u okularu, sjajna.
128x: Malena, mutna zvijezda, blago ovalna kada se zagledam, sjajna.

STF 2094; D*; d=1,10"; m=7,48; Her
128x: Duguljasta, bijela zvijezda.
196x: Dvije zvijezde, gotovo se diraju, malene razlike u sjaju. Pratilja je na 8.5h u okularu.
306x: Dvije zvijezde, veoma bliske, pratilja malo tamnija, na 8.5h. Obje zvijezde su žuta, a možda čak i blago narančaste.
360x: Isti pogled kao na 306x, ako ne i lošiji.

STF 2094 je blijedožuta zvijezda. Teoretska razlučivost u ovom slučaju je oko 0,99 luč. sekunde. Opet sam razlučio zvijezdu 20% iznad teoretske granice.

STF 2049; D*; d=1,10"; m=7,33; Her
306x: Vidim da je duguljasta zvijezda, ali ne mogu je razlučiti u dvije kvržice, jednostavno ne ide.
Ovo je bijela zvijezda, dakle teoretska razlučivost je oko 0,9 luč. sekundi. Zanimljivo je kako se slika zvijezde raspala u odnosu na valjda 5-6° udaljenu STF 2094. Moguće da sam baš naletio na mjehur zraka koji ne valja ili kraće valne duljine na kojima zrači ova zvijezda su više osjetljive na seeing.

STT 351; D*; d=0,82"; m=7,90; Dra
306x: Duguljasta zvijezda, narančasta!
430x: Duguljasta zvijezda, u smjeru 10.5h. Na momente kao da mi se ta izdužena zvijezda razbije na dvije kvrge koje se diraju, ali to su kratki trenuci i daleko od jasnog razdvajanja.
Ova zvijezda je žuta, slične boje kao Sunce te teleskop kao takav može razlučiti do 1,05 luč. sekundi. Nisam je razlučio.

STF 2084; D*; d=1,56"; m=2,95; Her
64x: Ništa ne vidim, jedna veoma sjajna, žuta zvijezda.
128x: I dalje jedna zvijezda, lijepa, žuta. Fini difrakcijski uzorak oko zvijezde.
196x: Bijela ili blijedožuta zvijezda, možda uočavam pratilju kao zadebljanje na difrakcijskom prstenu. Rekao bih da je na 8h, ako baš moram birati pozicijski kut.
430x: Definitivno vidim pratilju na prvom difrakcijskom prstenu na 8, možda čak i 7.5h. Seeing sada kvari sliku, a ima i dosta kromatske aberacije (plava u smjeru 12h, crvena u smjeru 6h).
Ovdje je kontrast glavna prepreka u razlučivanju.

Za kraj sam pogledao Deltu Cygni, skicirao je i otišao spavati.

Popis dvojnih zvijezdi koje sam probrao za testiranje razlučivosti

Po ovome je onda seeing bio 1" ?
Nešto mi tu ne štima baš.
Mislim sva teorija koja si napisao je točna, ali sama promatranja su mi nejasna.

Pokušavam vidjeti može li se u praksi doći do teoretske razlučivosti i što se onda događa.
Upravo sam sad završio dodatno promatranje i rezultati su zanimljivi.

Granice teleskopa testiraš kada je seeing odličan ili bolje od toga. Nisi nigdje zapisao kakav je seeing bio, ali po izvještaju sa nekih zvijezda i nije bio nešto...na odličnom seeingu slika na dvojnima sigurno ne puca na povećanju od 300 (i kusur).

Ono što je zanimljivo da i u tako prosječnim uvjetima razdvajaš zvijezdu od 1.2˝ na povećanju od 196x. Ja sa makom mogu samo sanjati razdvajanje jako bliskih dvojnih na tako malim povećanjima. Moj zaključak iz toga je da u odličnim seeing uvjetima ne bi trebao imati apsolutno nikakvih problema razdvajati zvijezde sve do limita svog teleskopa. Zašto do sada nisi uspio ne znam...
I drugi puta ipak uzmi za testiranje zvijezde različitih magnituda. Ne pretjerano naravno, ali bar magnituda dvije. Refraktori lakše razdvajaju te zvijezde nego kad im je magnituda ista. Te iste mag su lakše u teleskopima sa CO.

Jučer sam otišao na mjesto sa boljim seeingom. Gledao sam preko 700m jezera.
Ima skica i zanimljivih rezultata.

Možda najljepša višestruka zvijezda koju sam jutros promatrao, Lesath