A dao sam si i truda napraviti par skica. Za skice u full rezi izvolite otići na https://zvjezdopisi.com/2005/01/01/visestruke-zvijezde/

Prvo ide Jota Raka


Onda Zeta Raka


I na kraju neka STF 1291, bila mi je lijepa

Sad sam se stvarno zapitao zašto nisam nikad gledao Stf 1110. Razmak, veličine, Herschelova dvojna - sve govori da sam je trebao gledati. A onda shvatim da je to Castor! Jedino što ga nikada nisam upisao u kao Struveovu dvojnu...
Sad vidim da sam Stf 1273 ostavio nepotvrđenu;
Stt 171 i Stt 179 nisam gledao - zanimljivo da si razdvojio STT 171.

Uspio sam STT 171 razdvojiti tek kad se ohladio teleskop i balkon. S 1,14" to je na rubu mogućnosti teleskopa (cca 1" u teoriji za 140/980).

Inače, sinoć sam se ubijao s 52 Ori (STF 795) s 0,95" razmaka. Sinoć je bio dobar seeing pa sa gledao 345x. I jedva, jedva, jedva, možda čak i uz malo mašte, sam uspio uočiti da je snjegović, ali onako, blagi. Čak sam uočio da je zvijezda na lijevo manja od one na desno, iako, sada kada gledam sjaj pojedinih zvijezda, ta razlika u sjaju je očito fiktivna. Pojava zvijezde u okularu je bila nešto između "elongated" i "resolved" s ove grafike.
Kako je zvijezda spektralnog tipa A3, granica razlučivosti za 140/980 bi trebala biti 0,9". Očito optika ili seeing nisu bili na razini zadatka.



52 Ori sam razdvojio u 500ici, ali to je varanja, nije zanimljivo. Jupiter je bio baš lijep. U 21:00 lokalno taman tranzit Pjege!

E i moram pohvaliti Algiebu, sinoć je imala baš lijepu zlatnu boju na obje komponente, možda čak s primjesom lagane zelene patine. Teško mi je to opisati, kao da u bakru gledam refleksiju nečeg zelenog.

Promatranja s balkona nisu loša za prepoznavanje boja, a i učim se gledati boje u okularu.

Recimo, Pjega na Jupiteru je bila žumanjak narančasta!

U četvrtak su najavili dobar seeing pa sam želio iskoristiti priliku za promatranje. Plan je bilo promatrati Jupiter i uloviti koju dvojnu zvijezdu. Veoma sjajan trofrtaljni Mjesec isključivao je mogućnost kvalitetnog promatranja objekata dubokog Svemira.



Dakle, Jupiter, pa bio je lošiji nego 25. Koristio sam binoviewer s ovim SVbony 135 zoom okularima. Počeo sam se navikavati na njih, ali sami okulari daju kromatske, imaju unutarnje refleksije, rasip svjetla. Onda još binoviewer u nekim položajima planeta u vidnom polju reflektira parazitsko svjetlo. Malo me to živcira, a opet mi se ne daje ozbiljne pare za neki iskorak u promatranju planeta jer ih rijetko promatram.
Sve u svemu, Jupiter, bio je miran, rub diska oštar, ali nedostajalo je onog kontrasta na površini zbog kojeg detalji iskaču. Prvo sam krenuo pratiti što tranzitira kroz meridijan u kojem periodu, a onda sam na kraju prebacio na regularno skiciranje.
Nakon Jupitera vratio sam se svojoj (ne)prijateljici, 52 Oriona. Gledao sam je, gledao, popravljao fokus, kvario fokus, zvijezda cijelo vrijeme izdužena, pravokutna pločica svjetla. Promatrao sam je na 280x kroz Pentax XW 3,5mm, okular ubija kvalitetom slike. A onda, u tih 10-15min zurenja u zvijezdu, na momente, kada bi seeing bio između faza ,,udahni/izdahni", pločica bi se razbila u dvije kvrgice. Taj moment je trajao dovoljno kratko da se čovjek zapita jel mu nešto u oku ili se stvarno to dogodilo. Ali tokom promatranja zvijezde taj efekt sam, identičan u pojavio, vidio u više navrata i zaključio sam na kraju kako sam 52 Ori ipak razlučio.
Nakon toga sam se prebacio na M67.
Prvo promatranje sam odradio na 49x s Pentax XW 20mm. Ovaj okular je nesavršen, razvaljenih rubova zbog zakrivljene ravnine fokusa, ali ima neki šmek u slici, teško je to opisati. No dobro, vidio sam 30tak zvijezda u jatu sličnog sjaja, uglavnom tamne, s tri sjajnije na lijevom donjem vrhu i jednom crvenkastom, istaknutom, u desnoj polovici skupa. Dimenzije skupa sam procijenio na 17 x 12 luč. minuta. Nekakvog je krumpirastog oblika.
Pokušao sam i s 14mm Explore Scientificom. Bolji pogled, one tamne zvijezde sada su se jasno vidjele. Na kraju sam konačno isprobao Pentax XW 40 mm na skupu. Ostala je samo istaknuta zvijezda ne desno u okularu i one tri sjajnije na donjem lijevom vrhu. Preostale su se pretvorile u zrnatu maglicu i tek sam skrenutim pogledom mogao vidjeti kako se radi o zvjezdicama.
Selim se na M44 s Pentax XW40mm.
Košnica stane jasno u vidno polje, zauzima nešto više od trećine, a nešto manje od polovice vidnog polja. Na kraju procjenjujem kako se skup proteže 2/5 vidnog polja ili cca 65 lučnih minuta. Vidim nekih 70tak zvijezda raspodijeljene u tri populacije: Otprilike 11 veoma sjajnih zvijezda, 30 umjerenog sjaja i 30 tamnijih zvijezda. Najsjajnije zvijezde skupa čine trokutaste formacije u sredini. Inače, Pentax XW 40 nije savršen okular, razvaljen je pri rubu, ali... primijetio sam kako se taj astigmatizam s ruba djelomično seli kako ja usmjeravam pogled. Pri izlaznoj pupili od skoro 6 mm faktor u promatranju postaje i moja očna leća.
Na kraju sam otišao do Mjeseca. Vratio sam binoviewer i naciljao Apenine, negdje oko Mons Huygens i Mons Ampere. Mislio sam da je tu Haldey Rille, ali fulao sam cca 250 km :zubo:
Promatrao sam kako ovi vrhunci bacaju kratke sjene na ravnicu Mora Kiša. Baš onako, lijep prizor. Slika je bila mirna i osjećao sam se kao na panoramskom letu. Spustio sam dolje, do Kopernika. Krater je bio jasan, s tri terase ili stepenice na unutrašnjem rubu. Središnji vrh je također bio trostruk, dva veća vrhunca omeđivala su manji u sredini. Teren oko kratera bio je gladak, ali na momente bi se smirio i na vanjskim padinama kratera bi se pojavilo mnoštvo grba i finih kratera. Pogled sam spustio preko ,,dvostrukog" kratera do Reinholda, kraj kojeg je bio jedan plići krater i onda po pravcu dalje do dubokog kratera Lansberga, čije je dno bilo u sjeni i vidio se samo vrh obruba.
Otišao sam do Mora Oblaka i vidio da je Rupes Recta još vidljiva, taman baca sjenu, ne crnu, nego tamno sivu. Iako izgleda kao litica, u naravi je padina od 2-3%.
Putujući prema jugu završio sam kod Claviusa, velikog, starog kratera u kojem sam uočio 5 manjih kratera. Zanimljivo je kako su ti krateri poredani od manjeg prema većeg. Između 3. i 4. kratera po veličini je nekakav ostatak središnjeg masiva.
Otišao sam potom skroz na sjever, do Platona i Alpes Vallis. Platon je bio velika, tamnosiva palačinka uglavljena među brdima. Niti jedan krater u njemu nisam uočio. Alpes Vallis je pak na sredini, gdje prolazi kroz klanac između dvije planine, pokazivala tri malena, na momente vidljiva kratera. Fora!
Za kraj sam još zujao prema Moru Kriza, gledao kako More Tišine ima neku smeđu boju u odnosu na okolna mora. Na kraju sam se divio iznimno svijetlim kraterima Censorinus, Messierima s zrakom i na kraju Proclusu. S Morem Kriza završio sam promatranje.

"Parada planeta" u petak, barem njen početak. S lijeva na desno: Saturn, Venera, Merkur
105mm objektiv, malo izrezano (na cca 120mm).

Sinoć smo se svi uskokodakali oko dobrog seeinga (mirne atmosfere) pa sam poletio skicirati Jupiter. Čak sam izvukao veliki teleskop za taj posao.
Rezultat? Seeing je bio dobar, ali na momente. Barem kod je situacija bila takva da sam imao periode od 5-10 minuta lošeg seeinga i onda 2-3 minuta dobrog seeinga. Na kraju sam napravio samo jednu skicu, koja nije nešto detaljna, imao sam i boljih. Ipak mislim da nisam toliko više vidio nego kroz APM 140/980. Mogao sam usporediti teleskope, jer je APM bio u gepeku, ali eto, ljenost...

Na kraju, večer za teleskopom je bolja od večeri bez teleskopa.

Sinoć sam imao takvo promatranje da će biti jedno od onih kojeg ću su godinama sjećati. Kad sam došao jutros doma baš sam bio sretan jer sam znao da je bila posebna noć.
Bude prošlo par dana dok ga ne pročitate jer prvo moram objelodaniti promatranja od prošlog vikenda 

Lijepo vrijeme se nastavilo pa su se nastavile i moje astronomske aktivnosti. Ako ste popratili moj zadnji post onda znate kako mi je kćerka dobila temperaturu u subotu 28. veljače. Situacija se rasplela tako da smo nedjelju prijepodne proveli na hitnoj, a onda smo ostatak dana pokušali preživjeti kako bi došli k sebi. Priča je imala nastavak jer smo u ponedjeljak otišli do pedijatrice. Tu se javljaju komplikacije jer mlada dama nije htjela dati uzorak urina prije nego je smjena pedijatrice završila tako da smo i utorak popodne proveli u čekaonici kako bi dobili dijagnozu. I tako sam završio na bolovanju kako bih se brinuo o kćerki.

Osim beskonačnih redova u čekaonicama kod doktora moram priznati kako nam je bilo lijepo. Mlada dama je imala virus pa je bolest brzo prolazila i do četvrtak je bila kao nova. Uživali smo u toplom, sunčanom vremenu, vozili se na biciklu, pili kavu kod (pra)bake, skakali po trampolinima i obilazili parkiće. Bolovanje je i meni dobro sjelo kako bih se odvojio od posla, makar na par dana i ulovio priliku za udahnuti zrak punim plućima.

Kako je vrijeme bilo lijepo naravno da sam gledao i priliku za otići pokoji put za teleskop. Uspio sam u tjedan dana čak tri prilike iskoristiti.
...

Više na:
Saharska prašina

BTW, što mislite o tome ako krenem kolorizirati zvijezde na skici? Kako crtam u negativu, crno na bijelo, nije mi praktično koristiti invertirane boje za bojanje zvijezda. Razmišljam da zvijezde s istaknutim bojama počnem kolorizirati kroz obradu. Zapravo, to već radim sa skicama dvojnih zvijezda gdje je boja bitan dio dojma.

Pa ne bumo ti mi govorili kaj da radiš sa svojim skicama! Probaj i pokaži nam neki primjer, tek onda možemo komentirati 

Svakako se igraj, pa buš i sam videl kaj ti paše. Nije problem danas imat 5-6 kopija skice pa na njima isprobavati, a original se čuva kakav je.

Ako imas zivaca, na onim objektima/pogledima gdje boje zvijezdi jako dolaze do izrazaja, mislim da ce podici skice na jos visu razinu, blize pogledu kroz okular.

Ja sam uvijek za malo boje.  

Citat: Astrobobo  u 15.03.2026. u 02:56:46 satiPa ne bumo ti mi govorili kaj da radiš sa svojim skicama! Probaj i pokaži nam neki primjer, tek onda možemo komentirati 

Pa ono, ne bih želio krenuti u smjeru trasha pa pitam za mišljenje prije nego uopće probam.
Probam u buduće pa javite kako vam se čini.